Bez obzira na zdravstveno stanje mojih pacijenata jedna stvar im je zajednička: većina je manje ili više dehidrirana. Kako je to moguće u doba kada se voda u bocama prodaje na milijarde komada?
Pa, kao prvo, kupovati preporučenih 2 do 2,5 litre vode u boci je dosta skupo. Ljeti se ta količina udvostručuje. Pomnoženo s brojem ukućana, još i više. A voda iz slavine, da ne ulazim u problematiku čistoće, često nije ukusna. Pa, slušam svoje pacijente, piju svakojake napitke, juhe, čajeve, kave, jedu voće i povrće i smatraju kako sveukupno uzimaju dovoljno vode.
Otprilike polovina ovih nadomjestaka za vodu ima previše šećera, a drugi dio previše soli. I, našem organizmu treba čista voda, bez dodanih kemijskih spojeva koji zahtijevaju dodatnu obradu, i to vodu bez klora, ostataka iz vodovodnih cijevi i po mogućnosti, negativno ioniziranu.
Svaki naš organ, pa i kosti, sadrže manji ili veći postotak vode. O njoj ovisi probava, metabolizam, apsorpcija i transport nutrijenata i kisika, održavanje tjelesne temperature i još tisuće funkcija.
Upravo zbog toga, naš organizam MORA imati dovoljno vode i ako ju ne unosimo u dovoljnoj količini zadržati će ono što ima. U isto vrijeme mozak nam šalje informaciju o tome kako smo žedni. A često tu informaciju zamijenimo s osjećajem gladi pa jedemo. Po mogućnosti slano.
Sol diže količinu natrija u organizmu, a jedna od najosnovnijih ravnoteža u tijelu je ona između unutar stanične tekućine s većinom kalijevih iona i izvan stanične, s natrijevim ionima. Pa zato, kako bi se riješili vode ”zarobljene” u organizmu trebamo piti što više vode i time ćemo i izlučiti višak soli iz tijela.
Upravo je ta ravnoteža koncentracije natrija i kalija ključna u održanju dinamičke ravnoteže vode u svim dijelovima tijela.
Zdrav organizam koristi točno onoliko soli koliko mu je potrebno, a ostatak se, putem bubrega, izlučuje van. Na taj način, organizam se prilagođava količini soli koju unosimo.
Iako prevelika količina soli može biti štetna, sol nam je neophodna za život. I natrij i klor su važni za različite uloge u našem organizmu i u svakom trenutku procesiramo oko 250 grama soli. Problem je što dugotrajno konzumiranje prevelike količine soli sigurno, uz nasljedne faktore, sudjeluje u povećanju krvnog tlaka što je bolest koja ne boli i ne primjećujete ju ali radi nevjerojatnu štetu svim organima, naročito bubrezima, očima, srcu i mozgu. Ne zovu visoki tlak uzaludno ”tihi ubojica”.
Preporučena dnevna doza, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, za odraslu osobu je oko 5 grama ili jedna čajna žličica ili maksimalno 6 grama, a djeci je sasvim dovoljno dati jedan gram soli dnevno.
Još jedna korisna funkcija kuhinjske soli je što se upotrebljava kao ”nosač’ joda koji je esencijalni element i prijeko potreban sastojak hormona koji izlučuje štitnjača. Zakonom je regulirano jodiranje soli u Hrvatskoj, a istraživanja su pokazala kako uvozna sol često ne zadovoljava te kriterije.
Konzumiranje prevelike količine soli ima nekoliko uzroka.
Navika. Često solimo bez razloga, iz navike. Je li ta navika nastala zato jer nas hrane bezukusnom hranom? Moguće. Sol se nemilice dodaje u sve vrste konzervirane i ”brze hrane”, no brza hrana može biti i nevoljko, na brzinu spremljen obrok kod kuće.
Svjesno treba svaki dan pri svakom obroku misliti o tome koliko soli unosite s hranom i je li baš potrebno soliti kada imate toliko sjajnih začina za upotrijebiti, a naročito treba pripaziti kako svojoj djeci ne bi usadili tu nezgodnu naviku pretjeranog soljenja hrane.
Zakon ne propisuje proizvođačima i trgovcima kako moraju prikazati količinu soli u namirnicama pa je ta procjena ostavljena vašem zdravom razumu.
Mislite na to kako procesuirana hrana, to jest gotovi obroci, čipsi, grickalice, krekeri, mesne konzerve, paštete, industrijske kobasice i hladni naresci, majoneza, senf i razni umaci, sirevi, naročito kozji i razni delikatesni, ukiseljeno povrće i još tko zna koliko namirnica sadrži u sebi golemu količinu soli i treba ih jesti s mjerom ili sasvim izbjegavati.
Postoji, naravno, zamjena za sol, kalijev klorid, no pretjerano konzumiranje kalija može biti čak i opasnije od natrijevog klorida.
Dakle, svakako povećajte dnevni unos vode u organizam, čiste, filtrirane i ionizirane i to čim se ustanete, koliko možete, barem jednu čašu, ne previše hladne vode. Pola sata prije svakog obroka trebalo bi popiti barem dvije čaše vode. To olakšava probavu, hidratizira organizam i smanjuje glad pa time i količinu hrane i brzinu konzumacije. Zatim, barem sat i pol nakon jela ne bi trebalo uzimati nikakvu tekućinu jer želudac treba pustiti neka probavlja hranu u miru. Mislite na to kako djeca nemaju dovoljno razvijen osjet za žeđ, a kod starijih osoba s godinama taj mehanizam slabi.
Imajte uvijek dovoljno ohlađene vode u hladnjaku i odvikavajte svoju djecu od gaziranih i previše zaslađenih napitaka obojenih umjetnim bojama i aromatiziranih umjetnom aromom. S obzirom na dokazanu ljekovitost i blagotvornost limuna radite limunadu zaslađenu stevijom.
Ne bih ulazila u znanstvene rasprave i argumentacije, no mnoge studije i istraživanja tijekom godina pokazuju kako dugotrajna dehidracija koje i niste svjesni može biti podloga raznim bolestima, od migrene i visokog tlaka pa do žgaravice, reumatskih bolova i još širokog asortimana raznih drugih boli, pa sve do astme i raznih alergija.
Ne čekajte žeđ. Popijte čašu vode sad odmah, piše portal Ordinacija.hr.
