Neusklađenost obrazovnog sustava s tržištem rada u Hrvatskoj je problem koji svako malo ispliva na površinu. I dok problem nezaposlenosti doseže svoj vrhunac, na tržište rada pristižu novi mladi ljudi suficitarnih zvanja, koji o šansi za zaposlenje mogu samo sanjati.
Organizacijski višak
Upravo takav kadar svake godine “proizvodi” i zadarsko Sveučilište, među kojima prednjači Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Barem tako tvrde ravnatelji zadarskih osnovnih škola, koji ističu da više nemaju gdje s brojnim životopisima za radno mjesto učitelja razredne nastave koji im svakodnevno pristižu na adresu.
– Moram istaknuti da mi je žao tih silnih mladih cura koje očajnički obilaze škole, ostavljaju životopise, a sve u nadi da će kroz neko vrijeme doći do posla. No to se neće dogoditi u praksi. Natalitet je u opadanju, razrednih odjela svake je godine sve manje, vrlo je upitno i teško svake školske godine zadržati radno mjesto stalnim učiteljima razredne nastave. Jer, ako se smanji broj razrednih odjela u nekoj školi, što je česta pojava, onda određeni broj učitelja razredne nastave ostaje bez posla i biva proglašen organizacijskim viškom, kaže Jasmina Matešić, ravnateljica OŠ Krune Krstića, pojašnjavajući da Uredba Vlade RH od 2009. godine obvezuje škole da zaposle organizacijski višak, čime se “novim” učiteljima uskraćuje prilika da se uopće prijave na natječaj.
Naime, kada netko u školi stekne uvjete za mirovinu, škola je dužna poslati upit Uredu državne uprave, a isti ured se očituje o tome ima li ili nema tehnološkog viška. Škola, kako pojašnjava Matešić, može raspisati natječaj samo ako nema tehnološkog viška, a ako ima takvih, ne dobije suglasnost za raspisivanje natječaja i dužna je zaposliti upravo tehnološki višak.
– Sve to znači kako je pravo čudo ako se svi organizacijski viškovi uspiju smjestiti po školama županije, a da ne odu na Zavod za zapošljavanje, ali to, s druge strane, znači da novi učitelji ne mogu nikako doći do radnog mjesta. Zato je Udruga ravnatelja naše županije, čiji sam i ja član, prije gotovo dvije godine uputila dopis rektoru Sveučilišta u Zadru, objasnivši mu ‘stanje na terenu’ i moleći ga da ukine studij barem na koju godinu ili barem smanji kvotu upisa. Nikakvo očitovanje na taj dopis do danas nismo dobili, kaže Matešić, ističući kako su ravnatelji u ovom dopisu objasnili da u škole dolazi veliki broj učitelja moleći barem zamjenu, što je također nemoguće jer svaka škola ima barem tri, četiri ili pet učitelja na zamjenama.
Asistenti u nastavi
– Kada i ako dođe do natječaja, što je sve rjeđe zbog organizacijskih višaka, broj učitelja koji se jave na natječaj je golemi. Tako je kod nas zadnji put bilo 49 zamolbi, a koliko znam, u drugim školama odaziv zna biti i puno veći. S druge strane, deficitarni kadar u školama su učitelji matematike, informatike, glazbene, likovne, tehničke kulture, prirode i društva i drugih, a tog kadra nema, navodi Matešić te ističe da je u ovom slučaju dovoljno spomenuti i projekt uvođenja osobnih pomoćnika u nastavi za djecu s motoričkim oštećenjima, koji je Grad Zadar pokrenuo prošle godine, a na čiji su se javni poziv mahom prijavili upravo učitelji razredne nastave.
Podsjetila je tako da se na ovaj javni poziv u kojem je Grad tražio 35 osoba, prijavilo njih oko 130, unatoč ponudi za rad na Ugovor o djelu, a sve za plaću od samo 1.200 kn.
– Za mene je ova situacija postala neizdrživa, jer ponekad se osjećam kao da radim u Zavodu za zapošljavanje, umorna sam od ponavljanja istih priča, a i nije jednostavno ljudima punim radne energije, elana i entuzijazma govoriti da se orijentiraju na neke druge poslove i zaborave rad u školi, iako su to studirali, to vole i tome se nadaju, poručuje ravnateljica Matešić.
Istu ovu priču potvrdili su i ravnatelji drugih osnovnih škola u Zadru, pa tako i Ivan Čular, ravnatelj OŠ Šime Budinića, navodi da mu tjedno na vrata pokuca barem jedna učiteljica razredne nastave sa životopisom u rukama.
– U ovih nešto manje od godinu i pol dana otkako obnašam ravnateljsku dužnost u ladicu sam spremio preko 50 životopisa. Svakoj učiteljici koja dođe ja pokušam objasniti situaciju, primim njezin životopis i kažem joj da ću joj se javiti čim budemo imali potrebe. Zato se uvijek trudim da kad nam zatreba zamjena uzmem početnicu kako bih svakoj dao priliku da se dokaže. Na taj način olakšavam i sebi jer onda imam stvarni uvid u kompetencije i kvalitete svake od njih, kaže Čular, potvrdivši također i stvarnost pada nataliteta, jer je ova zadarska škola posljednje dvije godine upisala jedan razred manje prvašića nego što ih je redovito upisivala ranijih godina.
Učiteljskog kadra dovoljno za 20 godina
Ako se ovaj trend nastavi, škola će, kako kaže Čular, biti prisiljena svake godine otpuštati po jednu učiteljicu. Podsjetio je također da je škola prošle godine imala potrebu za učiteljicom, ali s obzirom na to da je Ured državne uprave utvrdio da postoji organizacijski višak, a što je podrazumijevalo nekoliko učiteljica, nisu bili u mogućnosti raspisati natječaj.
S ovom se situacijom složio i Marko Marin, ravnatelj OŠ Šimuna Kožičića Benje, koji smatra da bi se s ovim problemom pozabaviti trebale nadležne institucije te da bi na razini resornog Ministarstva trebalo donijeti odluku o poticanju deficitarnih zvanja, odnosno privremenom ukidanju suficitarnih.
– Otprilike svakih pet godina uvjete za mirovinu stekne jedna učiteljica, a svake godine sa Sveučilišta dođe barem 20 novih. Po tome, usudio bih se reći da učiteljskog kadra imamo dovoljno za idućih 20 godina. Zato smatram da je jedino rješenje ukidanje tog sveučilišnog odjela na neko vrijeme i uvođenje novih, odnosno odjela za matematiku, fiziku, kemiju… Jasno mi je da to nije jednostavno, jer postavlja se pitanje što će biti s kadrom koji je zaposlen na sadašnjem odjelu na Sveučilištu i kako pronaći one koji bi predavali na nekom budućem prirodoslovnom odjelu, jer ionako je već riječ o deficitarnim zvanjima. Znam da je to zatvoreni krug, ali potrebno je početi razmišljati u drugom smjeru, ističe Marin, napomenuvši da on jedino može preporučiti svim tim mladim učiteljicama da zaborave na Zadar pa i Zadarsku županiju i, ako već žele raditi taj posao, prate situaciju u drugim sredinama, poput Ličko-senjske županije, gdje je potreba za učiteljskim kadrom puno veća.
No Robert Bacalja, pročelnik Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja na Sveučilištu u Zadru, navodi da u ovom slučaju ne vidi problema, jer, prije svega, riječ je o studiju namijenjenom širem području, a osim toga, svatko samostalno bira svoj studij.
– Kao prvo, izobrazba učitelja u Zadru ima dugu tradiciju, još od 1866. godine, a za nekoliko godina, točnije 2013. godine trebali bismo proslaviti 50 godina postojanja studija koji se započeo izvoditi na Pedagoškoj akademiji u Zadru. Zato je potpuno nerealno očekivati da bismo umjesto proslave mogli obilježiti njegovo ukidanje. Osim toga, učiteljski studij za magistre primarnog obrazovanja posljednjih godina pohađa i velik broj studenata koji nisu iz Zadra, nego iz svih krajeva Hrvatske i zato ne smijemo postavljati granice, pojašnjava Bacalja, navodeći da Sveučilište razmišlja uime interesa studenata i u tom smislu nikako ne smije ukidati studije nego samo širiti ponudu.
Osim toga, kako naglašava, Sveučilište pa tako i Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, očekuje se da će ulaskom u EU privući studente iz drugih država i to upravo vrsnoćom i ponudom studijskih programa.
– Kada je riječ o neusklađenosti ovog studija s tržištem rada, to se možda može odnositi na zadarsko područje, ali tržište rada za koje se obrazuju naši studenti je puno veće i fleksibilnije. S druge strane, uvođenjem Bolonjskog procesa dobili smo sveučilišni studij i to prvi put od uvođenja tog studija. Stoga se naši učitelji mogu dalje obrazovati, odnosno ostvariti vertikalu prema doktorskim studijima, kaže Bacanja, ističući da se u konačnici ne mogu donositi zaključci izdvojeno bez da se ne sagleda i stanje u cijelom sustavu.
