Građevinska dizalica visoka 30-ak metara koja s terena nekadašnjeg restorana u Sukošanu, tik uz Jadransku magistralu, strši nad mjesnom lučicom, nijemi je svjedok događaja koji su se na tom mjestu odigrali prošlo ljeto. Tamo je naime, započela priprema terena za gradnju Apart hotela investitora Jadera d.o.o. iz Zadra, a riječ je, kažu Stošija i Pere Radoš, o bezočnom pokušaju uzurpacije zemljišta obitelji Peričić.
Sve je započelo koncem lipnja prošle godine kada su radni strojevi, nakon što su porušili zgradu nekadašnjeg restorana, 30. lipnja krenuli poravnavati i dio zemljišta obitelji, sada pokojnog, Frane Peričića. Vidjevši što se događa, tada 90-godišnji Frane Peričić izišao je iz svoje kuće smještene na susjednoj zemljišnoj parceli i pokušao zaustaviti radnike na strojevima, no njegov se pokušaj pokazao uzaludnim. Stoga su mu u pomoć priskočili i njegova kći Stošija, nasljednica zemljišta, sa suprugom Perom Radošem i dvjema kćerima. No, pokušaj obitelji da svojim tijelima prepriječi put radnim strojevima na njihovu imovinu osujetio je voditelj gradilišta, nakon što je telefonski kontaktirao investitora Zvonimira Nižića Grofa te pozvao zaštitare Adriatic securityja koji su ih fizičkom snagom spriječili u njihovu naumu.
Pozvana je i policija, a u općem metežu najstarija kći Stošije i Pere Radoša snašla se i svojim je vozilom probila pokraj živog zida koji je oformilo desetak zaštitara te se parkirala na dio zemljišne parcele koji je njezina majka naslijedila od svog oca. Djevojka je uspjela zaustaviti strojeve nakon čega je gradnja zaustavljena te je u tijeku sudski postupak za utvrđivanjem vlasništva i međe između parcele koja je u vlasništvu tvrtke Jadera d.o.o. i obitelji Peričić-Radoš.
Branili svoje, završili u policiji
No, zbog narušavanja javnog reda i mira tada su u prostorije policije privedeni Frane Peričić, njegova kći Stošija i zet Pero, koji su potom na Prekršajnom sudu za navedeni prekršaj proglašeni krivima. Svega dva mjeseca kasnije Frane Peričić je preminuo, a njegova kći Stošija uvjerena je kako je unatoč njegovim poznim godinama upravo taj događaj od 30. lipnja utjecao na naglo pogoršanje njegova zdravstvenog stanja i smrt.
– Moj otac je bio star, ali taj dan se užasno uznemirio. Odvođenje u policiju poput kakvog kriminalca samo zato što je pokušao spriječiti otimačinu vlastite imovine ponizilo ga je, zbog čega se u prostorijama policije žalio i na bolove u prsima – prisjeća se Stošija koja je nakon očeve smrti naslijedila zemljište za koje je svoje apetite pokazala i tvrtka Jadera d.o.o. Kako bi kao nasljednica istjerala stvar na čistac Stošija je zajedno sa suprugom angažirala odvjetnicu u Zagrebu koja je u njihovo ime potom uputila prijavu na adresu Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Odvjetnica je u prijavi navela kako je njezina klijentica suvlasnica zemljišne čestice pod brojem 1278/2 i 1276/3 i to u 1/3 dijela te da se iz idejnog i tehničkog projekta Jadere koji na susjednoj čestici 1276/1 planira graditi Apart hotel na dvije etaže, a za koju navodi kako je površine 2421 metar četvorni, jasno vidljivo da je tu uračunata i površina zemljišta 1276/3. A kako ni Stošija Radoš, a niti njezin pokojni otac nikada nisu dali suglasnost Jaderi za gradnju, stoga su radovi obustavljeni, a slučaj na utvrđivanje vlasništva proslijeđen Općinskom sudu u Zadru.
– Slijedi nam mukotrpna borba i sudovanje koje sam Bog zna koliko će potrajati, ali nećemo odustati, iako je ovdje riječ o svega 220 metara četvorna pristupnog puta. No, moram reći da ja nisam sigurna ni tko je istinski vlasnik parcele na kojoj je bio restoran, jer iz katastra i sudskog zemljišno-knjižnog odjela nam jednostavno odbijaju dati izvatke za pojedine zemljišne čestice. Ono što iz dostupne dokumentacije i ostavinskih pisama mogu vidjeti je da je ta čestica bila u vlasništvu moje obitelji. Što je sa zemljištem bilo u međuvremenu bez tih izvadaka ne mogu sa sigurnošću reći niti znati – kaže Stošija, koja je rođena u Australiji gdje je živjela sve do 90-ih godina. Tada su se ona i njezin suprug s djecom doselili na djedovinu njezina oca Frane u Sukošanu gdje i danas žive.
Naslijedili milijune metara četvornih zemljišta
Ostatak Stošijine priče, da za to nema i autentičnu dokumentaciju ili barem dio nje, zvučao bi poput bajke jer ona uključuje i jednog viteza. Riječ je o Stošijinom pretku, profesoru Josipu Petriću, školskom nadzorniku za Dalmaciju s viteškom titulom. Vitez Peričić umro je 1903. godine, a kako nije imao djece njegovo imanje koje se sastojalo od nekoliko kuća u Zadru i Sukošanu, te zemljišnim parcelama u Sukošanu, Debeljaku i Zemuniku Donjem, naslijedila je njegova supruga. Ostavinskim pismom vitezica, kako ju Stošija naziva, tu je imovinu ostavila u naslijeđe četvorici suprugovih nećaka, od kojih je jedan Stošijin djed. Priča o tom naslijeđu slušatelja ostavlja bez daha nakon uvida u dokumente iz kojih se osim desetaka manjih parcela i kuća u Sukošanu, među kojima su Općinska zgrada, ambulanta i slično, prema izvacima iz zemljišnih knjiga vidi kako je predak-vitez bio vlasnik kompletnog područja koje seže od polovice Sukošana pet kilometara prema Svetom Petru uz obalu i isto toliko u unutrašnjost sve do granice s Debeljakom i Zemunikom Donjim, uključujući i dio zemljišta na kojem je smještena zadarska zračna luka.
– U Zemljišno-knjižnom odjelu nam jednostavno odbijaju dati izvatke za nekoliko zemljišnih čestica, no mi ćemo biti uporni. Ta zemlja je prema ovoj dokumentaciji naša, a veliki dio za vrijeme bivše države bio je nacionaliziran. Dio zemljišta i naših kuća jednostavno je oduzet i kasnije je kao vlasnik upisana Općina Sukošan, dio su zauzeli pojedinci i tu bez pitanja i pristanka sagradili kuće, a sve se to događalo nakon što je moj otac odselio u Australiju kroz razdoblje od 30-ak godina – kaže Stošija, koja je na naše pitanje što će s tolikom zemljom ukoliko uspiju vratiti vlasništvo, samo je sa smiješkom na licu slegla ramenima odgovorivši kratko:
– Vidjet ću što ću kada je dobijem. Do tada, borit ću se do zadnjeg pedlja svoje zemlje.
– Ma tko vam je to rekao?! Gradnja je stala jer čekam kredit. Čim zaokružimo financijsku konstrukciju, nastavljamo s radovima – rekao je Nižić, a upitan potom za incident u lipnju prošle godine i policijsku intervenciju, odgovorio je kako se incident dosita dogodio kada su došli radni strojevi, no da to nema nikakve veze s vlasništvom nad tom građevinskom parcelom, niti obustavom radova.
