Prije četiri godine formirana je lista s preko 1000 zainteresiranih za kupnju grobnice na zadarskom Gradskom groblju, ali je 2008. godine odlučeno da se grobnice više neće prodavati, osim kada umre netko tko nema gdje biti pokopan. Prošle godine “Nasadi” su prodali 35 takvih grobnica, a preostalo ih je još svega 30, što znači da već sljedeće godine Gradsko groblje može ostati bez grobnice za prodaju.
– Na raspolaganju nam je i sedam grobnica sa šest ukopnih mjesta koje nisu za prodaju i time pokušavamo “produžiti trajanje kapaciteta” Gradskog groblja kaže direktor “Nasada” Hrvoje Grdović.
Grdović navodi da Grad Zadar još uvijek rješava imovinsko-pravne odnose za proširenje Gradskoga groblja prema Ričini, pa bi u tom proširenju moglo biti sagrađeno još stotinjak grobnica.
To bi moglo zadovoljiti potrebe za dvije-tri godine, a na pravo rješenje još uvijek će se čekati: predviđena izgradnja novoga gradskog groblja na Musapstanu neće biti moguća sve dok ne bude završena infrastruktura buduće gospodarske zone Crno! A to je projekt za koji ni gatare ne znaju kada će biti započet, a kamoli dovršen!
– Pojavila se i ideja o izgradnji krematorija, o čemu odluku mora donijeti Grad, ali ja osobno nisam sklon tome jer kod nas ne postoji tradicija takve vrste ukopa, pa bi to bilo neisplativo – smatra direktor Grdović.
Smrt u Zadru odavno nije jeftin događaj: za grobnicu s tri ukopna mjesta plaća se preko 26 tisuća kuna, ali ih bez smrtnog slučaja na tržištu nema, a duplo veća grobnica košta 32.828 kuna, no njih “Nasadi” uopće ne prodaju! Zato nije čudno što je prihod “Nasada” od prodaje grobnica s nekadašnjih tri milijuna pao na svega 700 tisuća kuna.
Unatoč dopisu, “Nasadi“ su spomenik talijanskim vojnicima održavali i prošle godine. O 328 grobnica čiji su vlasnici Talijani izbjegli iz Zadra nakon Drugog svjetskog rata brine se za to formirana Udruga “Madrinato“, a za održavanje godišnje se po grobnici plaća 43 eura.
Ako se deset godina ne plaća grobljanska naknada i ako 30 godina u grobnicu nitko nije sahranjen, “Nasadi“ je mogu prodati. Od toga je izuzeta kategorija zaslužnih, povijesno važnih osoba čije se grobnice ne smiju prodavati iako su se za to stekli uvjeti.
Direktor “Nasada“ Hrvoje Grdović kaže da su od HAZU-a dobili dopis po kojemu se takvim osobama smatraju stare plemićke obitelji Rossini i Gazzari, potomak stare liječničke obitelji Nicolo Lana, Curinaldi Ravasio kao potomak ugledne građanske obitelji “istaknute u glazbenom životu Zadra“, te Barbara Giurich Tironi kao potomak hrvatskog plemstva. Grobnice “zaslužnih građana“ trebao bi održavati Grad Zadar.
