Vidio sam kako se suše lancuni i pokraj njih nekakve bale sijena. Pomislio sam: “Aha, sad ću se obući u suhe lancune i uvući se u bale sijena, bit će mi toplo.”
Ali, kada sam stisnuo oči i opet ih otvorio, nestali su i lancuni i bale sijena, ostalo je samo valovito more, noć i susnježica. Tako svoje halucinacije iz noći s petka na subotu opisuje rivanjski ribar Milivoj Radulić (77) kojega je oluja natjerala da se oko 17 sati skloni na Malu sestricu gdje je cijelu noć čekao i dočekao spasioce.
– Kada sam htio pristati uz Malu sestricu, drugi mi je val potopio kaić, treći val je potopio i mene, nekoliko sam puta bio ispod vode i pomislio sam da nije teško umrijeti u moru. Nogama i rukama sam se koprcao i uspio izići na obalu – kaže Milivoj.
– Znao sam zlatno pravilo da ne smiješ sjesti ili leći jer ćeš zaspati, a onda si mrtav. Još u vojsci, a bio sam vojnik 20 godina, naučio sam spavati stojećki, na nogama – objašnjava svoju strategiju spasa Radulić.
Zvuči nevjerojatno, ali ovaj 77-godišnji ribar kaže da je cijelu noć gimnasticirao, hodao i trčao i sada tvrdi da mu je noć – brzo prošla!
– Imao sam na ruci sat, ali sam se odupirao, nisam sebi dopustio gledati na sat. Prvi sam put pogledao koliko je sati tek ujutro oko šest, a sat i nešto kasnije došla je policija.
– Važna je volja, nisam gubio nadu, bio sam uvjeren da će doći netko od naših, a policajci su već okretali brod dok sam ja dotrčao do rive na Maloj sestrici.
U posljednji su me trenutak vidjeli i okrenuli brod, pa je malo iza sedam sati po mene došao nećak Željko s nešto manjim brodom koji je mogao pristati uz rivu po onom nevremenu – priča Milivoj tri dana nakon strašne noći na Maloj sestrici.
Nakon dolaska na Rivanj, policajci su mu sugerirali da ode k liječniku, ali je Milivoj otišao kući, popio kuhano vino i zaspao.
– Došao je liječnik k meni, ali sam mu rekao da je sve u redu. Samo me malo bole prsti na rukama i koljena jer sam se borio da iziđem na kopno, sve je drugo u redu – zaključuje razgovor Milivoj Radulić.
– Zašto ona dva i pol dana?!
– Pa za koprcanje – kaže Radulić.
Vidio sam kako se suše lancuni i pokraj njih nekakve bale sijena. Pomislio sam: “Aha, sad ću se obući u suhe lancune i uvući se u bale sijena, bit će mi toplo.”
Ali, kada sam stisnuo oči i opet ih otvorio, nestali su i lancuni i bale sijena, ostalo je samo valovito more, noć i susnježica. Tako svoje halucinacije iz noći s petka na subotu opisuje rivanjski ribar Milivoj Radulić (77) kojega je oluja natjerala da se oko 17 sati skloni na Malu sestricu gdje je cijelu noć čekao i dočekao spasioce.
– Kada sam htio pristati uz Malu sestricu, drugi mi je val potopio kaić, treći val je potopio i mene, nekoliko sam puta bio ispod vode i pomislio sam da nije teško umrijeti u moru. Nogama i rukama sam se koprcao i uspio izići na obalu – kaže Milivoj.
– Znao sam zlatno pravilo da ne smiješ sjesti ili leći jer ćeš zaspati, a onda si mrtav. Još u vojsci, a bio sam vojnik 20 godina, naučio sam spavati stojećki, na nogama – objašnjava svoju strategiju spasa Radulić.
Zvuči nevjerojatno, ali ovaj 77-godišnji ribar kaže da je cijelu noć gimnasticirao, hodao i trčao i sada tvrdi da mu je noć – brzo prošla!
– Imao sam na ruci sat, ali sam se odupirao, nisam sebi dopustio gledati na sat. Prvi sam put pogledao koliko je sati tek ujutro oko šest, a sat i nešto kasnije došla je policija.
– Važna je volja, nisam gubio nadu, bio sam uvjeren da će doći netko od naših, a policajci su već okretali brod dok sam ja dotrčao do rive na Maloj sestrici.
U posljednji su me trenutak vidjeli i okrenuli brod, pa je malo iza sedam sati po mene došao nećak Željko s nešto manjim brodom koji je mogao pristati uz rivu po onom nevremenu – priča Milivoj tri dana nakon strašne noći na Maloj sestrici.
Nakon dolaska na Rivanj, policajci su mu sugerirali da ode k liječniku, ali je Milivoj otišao kući, popio kuhano vino i zaspao.
– Došao je liječnik k meni, ali sam mu rekao da je sve u redu. Samo me malo bole prsti na rukama i koljena jer sam se borio da iziđem na kopno, sve je drugo u redu – zaključuje razgovor Milivoj Radulić.
– Zašto ona dva i pol dana?!
– Pa za koprcanje – kaže Radulić.