Jučer, u ranim jutarnjim satima, Zadrani su otputovali na Cipar, gdje ih večeras očekuje važna utakmica protiv ETHA-e. Važna iz više razloga. Prvo, pobjeda im je nužna da ostanu u igri za prolazak u drugi krug, jer je ETHA već jednom izgubila od Pinar Karsiyake i Apoela, a ne treba se previše uzdati u to da će u drugim utakmicama proći nešto bolje. Drugi, možda još i važniji razlog, je taj da Danijel Jusup i njegovi igrači samo pobjedom mogu izbrisati iz glave ono što se događalo prošli petak na Višnjiku, kada im je Krka, uz pomoć sudaca, nanijela sedmi ovosezonski poraz u NLB ligi. Ni par dana nakon te utakmice, dojmovi se još nisu slegli.
– Uvijek krenem od onoga što mi nismo dobro napravili da se utakmica dobije. Ušli smo dekoncentrirano, naročito Car i to sam mu rekao u svlačionici. Neke stvari, koje smo se dogovorili, on je od starta radio na svoj način i zato sam ga izveo iz igre relativno rano. I dan prije, na treningu sam vidio da su malo umorni, istrošeni, valjda od puta i nakupljenih utakmica. Mislim da je to razlog dekoncentracije – kaže trener Zadra, koji nije mogao ostati miran pored nepravde koja je nanesena njegovoj momčadi.
– I druge momčadi protiv nas uđu nekoncentrirano pa mi povedemo 15 razlike, međutim, te se momčadi vrate. U prvom redu, jer nas malo agresivnije pritisnu. To je kriterij, koji je domaćim momčadima dozvoljen i to mogu razumijeti, no nama se to ne dozvoljava i to sam osjetio cijelu utakmicu. To me je isprovociralo, a naročito me isprovocirala ona situacija, kada su oni zabili tricu iz auta. Njihov igrač je primio loptu u autu i ja sam to vidio, a nakon toga sam dobio tehničku. Prema tome, primili smo tri poena koja nisu bila, onda i tehnička, dakle, to je pet i više poena protiv nas, a možda smo ih mi mogli zabiti. Ja možda mogu igračima malo zamjeriti prvi dio, ali teško je igrati svaku utakmicu sto posto i tražiti dlaku u jajetu. I drugima se događa da uđu u minuse pa se vrate, ali nama se ovaj put jednostavno nije dozvolilo da se vratimo. Zbog toga, gledajući cijelu utakmicu, ne mogu zamjeriti igračima. Pogledao sam snimku i ne mogu se oteti dojmu da je suđenje bilo tendenciozno.
U momčadskim sportovima često se spominje pojam “domaćinsko suđenje”, a sa tribina Krešinog doma, prošli petak, mogli su se čuti komentari tipa: “Eto, doživjeli smo da nas kradu i u našoj dvorani.” Mnogi su se sjetili i Jazina, konstatirajući da se suci ne bi usudili donositi takve odluke u legendardnoj zadarskoj dvorani.
– Mi u gostima gubimo utakmice u završnicama i ne pada mi na pamet, niti sam ikada komentirao suđenje na nekoj od tih utakmica. A možda bi se moglo i o tome razgovarati. Primjerice, ona Careva finta šuta za tri poena, kada mu nije sviran prekršaj. Nama se to u Laktašima sudilo, kod 15 razlike, kada je Vladoviću suđen faul u istoj situaciji. Utakmica završi na dva ili četiri poena i te stvari mogu puno toga odrediti. Ponavljam, inače ne komentiram suđenje, ali kada tri suca ovako tendenciozno dođu u Zadar, jednostavno moram. Jer to se ne može pripisati greškama, nego tendenciji. Naročito kada je njihov igrač primio loptu u autu, a sudac je bio na pola metra. Nije to mogao ne vidjeti. Neka pogledaju snimku pa nek vide.
Svi daju sve od sebe
Kako su sve to prihvatili igrači? Čini se da njima to pada mnogo teže nego vama.
– Na koncu se sve ove situacije pripisuju treneru. Pokušavam igračima reći da gledaju prije svega sebe i svoju igru. Oni daju onoliko koliko mogu u datom trenutku. Ne možemo očekivati od njih da svaku utakmicu daju sto posto. Svi se trude, imaju veliku želju i ni na koga ne mogu uprijeti prstom da je negativan. Uvijek netko da malo više, netko malo manje i ta oscilatornost je normalna. Ohrabrio sam ih i rekao im da rade kako treba.
Jedan od onih, koji je protiv Krke dao više je Ivan Batur. On, Bilan, Marčinković i Olivari (a minute je počeo dobivati i najmlađi Ramljak) iz utakmice u utakmicu pokazuju da Zadar ima razloga vjerovati u svjetliju budućnost.
– Oni se dižu, ali bi se još puno, puno više dizali da imaju malo više kvalitete i iskustva uz sebe. Primjerice, lani su u Ciboni stasali Radošević i Bogdanović, ali uz njih su bili Tomas, Gordon, Andrić… Ovako, naši igrači moraju i jedno i drugo. A ako netko treći još u to uplete prste, onda je još teže. U Hrvatskoj svi viču da trebaju igrati mladi. Sada igraju mladi pa onda im bar nemojte uzimati. Tko će onda drugi put forsirati mlade? – pita se trener Zadra.
Ne podcijeniti ETHA-u
To je dobro pitanje, koje zahtjeva širu raspravu. U ovom trenutku, Zadrani se ipak prije svega moraju usredotočiti na utakmicu s ETHA-om. Riječ je o trenutno četvrtoplasiranoj momčadi ciparske lige (omjer 4-2), za koju su svojevremeno, prije dolaska u Zadar, igrali Marko Car i Mario Dundović. Momčad je najvećim dijelom sastavljena od stranaca. Tu su trojica Amerikanaca, playmaker Kenvarrios Tutt, centar Anthony King, te krilo Reginald Redding, zatim krilni centar iz Litve Valdas Dabkus, britanski šuter Tarick Johnson, švedski bek, porijeklom iz Konga, Thomas Massamba, srpski centar Miko Golubović, te krilni centar Dejan Ćup iz Banja Luke, koji je od 2002. do 2008. igrao u Igokei. Najiskusniji je 33-godišnji Cipranin Girgos Anastasiadis, a ostali ne igraju značajniju ulogu. Sve u svemu, momčad koja nije ništa posebno, ali ju se nipošto ne smije podcijeniti. O tome svjedoči i utakmica protiv Pinar Karsiyake prošli tjedan, kada je ETHA kod kuće imala +13, pet i pol minuta prije kraja, ali je onda ipak u završnica pala pod serijom gostujućih trica.
– Imaju dosta stranaca, profesionalaca. Otprilike je slična priča kao s Apoelom. S njima nikad ne znate, ako im je dan, onda mogu dobiti svakoga. Međutim, takve momčadi nemaju neku konstantu. Mi smo se pripremili i mislim da protiv njih moramo baš trčati. Ne smijemo svesti igru pet na pet. Trebamo igrati kao što smo do sada igrali u gostima. Borimo se, trčimo i na tim gostujućim utakmicama vidim pomak prema naprijed u našoj igri – zaključio je Jusup.
Osim zbog bodova, pobjeda bi Zadranima mnogo značila i na psihološkom planu, jer ih u subotu u Zagrebu očekuje derbi s ranjenom Cibonom.
