U povratku s vojnih misija NATO-ovi avioni bombe i rakete izbacuju u more, ne samo u posebne zone, već i u blizini obale. Zbog toga je koncentracija otrovnih kemikalija zastrašujuća, a bombe su podložne mijenama morske struje, radi se o pokretnom arsenalu smrti.
Talijanski novinar Gianni Lannes tvrdi da NATO i talijanske vlasti lažu kada govore da je u Jadranu naznačeno šest posebnih zona gdje se vojni avioni u povratku s vojnih misija oslobađaju bombi i raketa koje nisu iskorištene tijekom misije.
Prema informacijama do kojih je došao Lannes tijekom višegodišnje istrage, takvih zona je 24, a one se ne nalaze samo u međunarodnim vodama, nego i unutar državnog prostora, kako s talijanske tako i s hrvatske strane.
Talijanski novinar u razgovoru za Glas Istre otkriva da se zone za vojni otpad prostiru od Trsta, odnosno sjevernog Jadrana, pa sve do juga, do Santa Maria di Leuce, grada pred Otrantskim vratima.
“Na dnu pred obalom Pesara, pedesetak milja od istarske obale, nalazi se ogromni arsenal bombi iz Drugog svjetskog rata i iz vojne misije NATO-a iz 1999., prilikom bombardiranja Srbije. Koncentracija iperita, fosfora i ostalih otrovnih kemikalija je zastrašujuća, a bombe su podložne mijenama morske struje, radi se o pokretnom arsenalu smrti.
Moja su otkrića rezultat istraživanja podmorja, odnosno višemjesečnog rada u vojnim arhivima diljem Europe. Nedavno je duž talijanske obale zabilježen masovni pomor kornjača i delfina, a u talijanskoj državnoj agenciji Icram, koja prati tu pojavu, navode da su na tijelima uginulih životinja pronađene opekline i duboke rane”, ispričao je Lannes.
Informacije do kojih je došao tijekom istraživanja, Lannes je sažeo u svojoj knjizi koja je spremna za objavu. U njoj će, kaže, objaviti i zastrašujuće podatke o iznimno velikom broju slučajeva tumora kod novorođene djece na poluotoku Gargano, preko puta Visa, te o raznim urođenim malformacijama.
