Trgovci u šaci drže cijelu hrvatsku pekarsku industriju! Nakon što su ljetos zbog pritisaka iz Vlade odustali od najavljenih poskupljenja, većina pekara cijene je odlučila povisiti od sredine listopada, kada im u pravilu istječu stari ugovori s trgovcima. Ovih su im dana, naime, poslali i nove cjenike kruha i peciva, više do 10 posto. No, oko 50 posto trgovačkih lanaca, neslužbeno doznajemo, odbija ih prihvatiti pa su pekari pred zidom – ili će i dalje poslovati s njima, ili će propasti.
Skuplje i 30 posto
Neki, poput Čakovečkih mlinova, koji posluju i s brašnom, zasad neće poskupljivati kruh, čime su vezane ruke konkurentima na njihovu terenu. Ostali pak očajavaju. Uz visoke veleprodajne cijene brašna, koje su od kolovoza više 40 posto, teško će, tvrde, preživjeti sa starim cijenama, u kojima rabati, povrati i ostali ulazni troškovi čine više od 50 posto. Međutim, nitko se od najvećih, ni Mlinar, ni Podravka, ni Klara, ne usudi prvi suprotstaviti trgovcima, među kojima su pravu pomutnju “predatorskim” cijenama stvorili Kaufland i Lidl, dok mali čekaju velike. Status quo na tržištu očito će tako još neko vrijeme potrajati, na zadovoljstvo potrošača, premda bi državi bilo isplativije da svoju pekarsku industriju zadrži, umjesto da je uništi, kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić.
Ističe i kako su Hrvati toliko vezani za cijene kruha, a nijednog proizvoda toliko ne bace – čak 600 milijuna kuna godišnje! Tako očito bolje prolaze oni koji su posljednjih mjeseci potiho poskupljivali – brašno, kavu, šećer, ulje, kakao… – što, prema mišljenju analitičara, u nas zasad nije drastično i tek je uvertira u onaj pravi cjenovni šok ove jeseni. Hrana bi, nagađaju neki, u nas mogla poskupjeti i 30 posto, čemu u prilog ovih dana idu i turbulencije na američkim, ali i europskim burzama, na kojima se cijene poljoprivrednih proizvoda penju do neba, osobito nakon američkih procjena kako u cijelom svijetu, poslije pšenice, slijedi i mršava žetva kukuruza. U SAD-u su već sada cijene 12,5 posto više u odnosu na hranom kriznu 2007.-2008. godinu.
Cijene mesa, prema analizi UN-ove Agencije za hranu, u svijetu su najviše u posljednjih 20 godina, a kad nakon pšenice i ječma podbaci i urod kukuruza, koji je sirovinska osnova za mesnu industriju, slijedi njihov daljnji rast. Još je opasnije što bi, zbog visokih troškova, stočari mogli smanjiti proizvodnju. Uzgoj goveda u SAD-u je, primjerice, na najnižim razinama u posljednjih 40-ak godina, a broj rasplodnih svinja gotovo najniži u povijesti, dok je cijena kukuruza najviša u posljednje dvije godine i čak 70 posto viša od desetogodišnjeg prosjeka. Pšenica pak, oko koje su se ljetos lomila koplja i prijetile nove barikade hrvatskih seljaka, sa 1,20 kuna, koliko su tada uvjetovali, već je skočila na 1,60 kuna. Očito je da, kao što se to događa u SAD-u, cijene žitarica koje su u trećem kvartalu više i 40 posto ne drže korak s rastom cijena mesa i ostalih prehrambenih proizvoda, tako da je samo pitanje koliko će trebati da i one eksplodiraju. Kod poskupljenja ulja, maslaca, sira… razlika je još očitija ako se istom proizvodu mjesecima snižavala cijena na akcijama. No, proizvođači i trgovci tvrde kako je tek riječ o vraćanju redovnih cijena.
Osobna potrošnja ključna
Dok cijene mesa u svijetu već divljaju, u nas je primjetan tek trend rasta cijena pojedinih kategorija mesa poput teletine i peradi, no iako se očekuje da će zbog rasta cijena kukuruza i troškova uzgoja uskoro cijene svih kategorija mesa i mlijeka porasti, proizvođačke cijene u prvih su devet mjeseci i dalje 5% niže nego u istom razdoblju lani, tvrdi Branko Bobetić iz Croatiastočara. No, činjenica je da mljekare trenutačno plaćaju i 20% višu otkupnu cijenu mlijeka nego lani, što neće dugo moći izdržati.
– U Hrvatskoj cijene prehrambenih proizvoda primarno ovise o stabilizaciji osobne potrošnje. Naime, uz rast cijena na svjetskoj razini, cijene ulaznih troškova proizvođača u RH također su povećane, a brzo rastu i proizvođačke cijene. No, ako ne dođe do novog pada potrošnje u posljednjem tromjesečju, cijene će ipak slabije rasti u usporedbi s prvom polovicom 2008., kada su dominirali inflatorni pritisci – kaže Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke. Tvrdi kako, osim vremenskih (ne)prilika i rasta potražnje iz azijskih gospodarstava, na rast cijena hrane na svjetskim tržištima utječe i ekspanzivna monetarna politika. Spominje se potreba za fleksibilnijom tečajnom politikom u Kini, no jačanje kineske valute dovelo bi do rasta uvoza u Kinu te posljedično i dodatnih pritisaka na rast cijena na svjetskoj razini.
