Bivši premijer je istaknuo kako mu je drago što može svjedočiti. Vlada je sukladno svojim zakonskim obvezama vodila računa o poduzećima u vlasništvu države. O poslovanju Ine raspravljala je jedanput u dva mjeseca, rekao je.
Naglasio je kako je jedna od prvih odluka njegove Vlade u veljači 2004. bila da se plati 5,5 milijuna kuna savjetniku koji se konstantno bavio Inom.
U Vladi se svaka dva mjeseca raspravljalo o izvješćima o poslovanju Ine. 2008. Ina je prema izjavama prethodnih svjedoka bila pred stečajem i Sanader je kao premijer znao za to. Razlog promjene u NO-u je taj što smo donijeli političku odluku da ministri, saborski zastupnici ne budu u više od dva nadzorna odbora, pa smo prema tome odlučili da Šuker kao ministar financija bude na čelu NO-a dviju financijskih ustanova, a ministar gospodarstva u NO-u dviju važnih tvrtki iz gospodarstva. Tom je logikom Polančec zamijenio Šukera u NO-a Ine, istaknuo je Sanader. Dodao je kako mu je bilo važno da je kompanija poslovala pozitivno.
Na pitanju o dugu Ine od 2 milijarde kuna za trošarine Sanader je rekao kako je država odgodila naplatu tih dugovanja. Ta odluka je bila politička jer se vodilo računa i o socijalnim komponentama, održavanju zaposlenosti u poduzeću i održavanju likvidnosti tvrtke, istaknuo je Sanader. Nismo vršili presing da plate trošarine jer bi otišli u stečaj, dodao je.
Ako netko ulaže 25 posto plus jednu dionicu, onda ga uvažavate kao partnera te ne ulazite tada s njim u rovovsku borbu. To je bila politika koju smo nastavili s MOL-om i mislim da je to bilo u redu, uvjeren je Sanader.
Zgrebec je pitala je li točno da je prema ugovoru o privatizaciji Ine iz 2003. godine do promjene vodstva MOL-a moglo doći tek ako MOL stekne 50 posto dionica, što je dovelo do njegove dominacije 2008. godine.
17. srpnja 2003. MOL-u je dana jaka pozicija koja je uvjetovala buduće događaje. Po tom ugovoru, članak 11, 17. srpnja 2008. isteklo je 5 godina do kada MOL nije smio raspolagati dionicama bez pisane potpore hrvatske Vlade, rekao je Sanader, pa smo se mi našli u situaciji da ta odredba ugovora istječe.
U srpnju 2008. MOL je dao hrvatskih građanima javnu ponudu da im prodaju dionice po 2800 kuna. Hrvatska Vlada, koja je također imala dionice, tada ih nije prodala, ali su ih prodali građani i Fond hrvatskih branitelja. Tada je MOL stekao oko 22 posto novih dionica te postaje najveći dioničar, pojasnio je Sanader.
Vlada je time pala ispod 50 posto dionica, a MOL postaje praktički najveći dioničar. Prema ugovoru iz 2003., nakon pada Vlade ispod 50 posto dionica, mi više nismo imali pravo na četiri člana Nadzornog i Upravnog odbora, rekao je dodavši da je Vlada u tom trenutku izgubila pravo na veto na raspolaganje imovinom Ine.
Bivši je premijer naglasio da je Vlada uspjela novim međudioničarskim ugovorom isposlovati da MOL ne može raspolagati ili opteretiti dionice Ine bez suglasnosti Vlade idućih pet godina. Vlada je osigurala pravo prvokupa Ininih dionica ako bi došlo do neprijateljskog preuzimanja od strane nekoga jakog globalnog igrača, rekao je Sanader istaknuvši kako je to bila zasluga Damira Polančeca.
Sanader: To nije kategorija. Već je li Ina uspješna ili nije uspješna, posluje li dobro, ili ne.
Maras: Jeste li bili zadovoljni Šukerom?
Sanader: Jel vi to pitate iz političkih razloga, neću odgovoriti.
Maras: Je li Šuker bio upoznat sa dokumentima koji se tiču MOL-a i Ine?
Sanader: Prije svake velike odluke raspravljalo je predsjedništvo HDZ-a i strateški partner. Presjedništvo je u nekoliko navrata raspravljalo o tome i davalo smjernice Polančecu. Nema te Vlade i nema tog ministra koji bi za nešto dignuo ruku a da ne zna o čemu se radi. Ali je li netko bio više ili manje informiran ja to ne znam, ali je svatko bio informiran.
Maras: Je li Šuker onda govorio istinu?
Sanader: Ne znam, ja sam rekao kako je bilo.
