Društvo zadarskih Arbanasa ponovno započinje sa „Školom Gospe Loretske” u kojoj se uči govor zadarskih Arbanasa.
Novi ciklus učenja govora zadarskih Arbanasa održat će se tijekom tri sata do Nove godine, na način da će se svakog mjeseca održati po jedan sat.
I ovog puta vlada velik interes za pohađanje Škole i učenje govora zadarskih Arbanasa, pa u Društvu zadarskih Arbanasa očekuju veći broj polaznika nego u svibnju.
Enio Grdović, predsjednik Društva Zadarskih Arbanasa kazao je kako će tijekom ova tri sata polaznici jedan dio gradiva ponoviti te će i nadograditi naučeno gradivo.
– Želimo da govor naših djedova, očeva i naših predaka, ali i nadbiskupa Vicka Zmajevića, ostane živ i poslije nas. Ne želimo biti generacija koja će prekinuti tradiciju govora i zato smo se odlučili pokrenuti ovu školu u kojoj će naša djeca moći naučiti govor svojih predaka kako bi ga mogli prenijeti na svoju djecu, rekao je Enio Grdović-
Zadarski Arbanasi okupljaju oko Gospe Loretske u brojnim područjima, pa tako i u govoru. Podsjetimo, Škola Gospe Loretske, pokrenuta je u sklopu „Dani Gospe Loretske 2010.” tijekom svibnja, kada su održana četiri školska sata na kojima se 50-ak polaznika Škole upoznalo s osnovama govora zadarskih Arbanasa. Po završetku Škole svaki je sudionik dobio diplomu kojom se potvrđuje da je pohađao početak učenja Govora zadarskih Arbanasa. Trud se isplatio jer je Društvu zadarskih Arbanasa stiglo priznanje i rješenje Ministarstva kulture te ministra Božidara Biškupića da je govor zadarskih Arbanasa upisan u Registar nematerijalne baštine Republike Hrvatske. Školom Gospe Loretske prvi put se nakon 100 godina sistematski prišlo učenju govora zadarskih Arbanasa.
– Pripreme su bile teške jer je trebalo oživjeti nešto što se sistematski nije koristilo gotovo 100 godina. Naime, nikad nije postojala sistematizacija rada prema kojoj bi se radilo i učilo govoru zadarskih Arbanasa, pa je sve trebalo pokrenuti iz temelja, objasnio je Grdović. Dodao je da su zahvalni svim osobama koji su se uključili u rad škole, jer je većina njih dobrovoljno odlučila potrošiti svoje vrijeme i energiju kako bi škola što prije zaživjela i krenula s radom. Grdović je rekao da su se svi u Društvu zadarskih Arbanasa zajedno uključili da se stvore i materijali za predavanje, jer ne postoje ni udžbenici, ni rječnici, ni priručnici, ni ikakvi materijali prema kojima bi učitelji mogli predavati polaznicima tečaja. Jedino na čemu su gradili predavanja bio je “Rječnik” dr. Krune Krstića, a sve ostalo su morali stvoriti sami.














