Smiješna strana TV digitalizacije: Ja kupio taj DVB-T retriver, i?
“Prijamnik mi se ne uklapa uz namještaj. Postoji li možda u nekoj drugoj boji?”. “Vama smeta brdo”, kaže operater gledatelju bez slike. “I što bi ja sad treb’o pomaknut brdo?”
Analogno, digitalno, prijamnik, scart kabel, DVB-T, Set top box, vaučer… Zbog prelaska s analognog emitiranja TV signala na digitalni, htjeli – ne htjeli, svi smo se ove godine morali “obračunati” s tim izrazima. Uz one kojima oni nisu nikakva nepoznanica i sve im je odmah jasno, postoji ipak i mnogo ljudi kojima je sve to bila i još uvijek jest – muka ježeva. Shvaćaju malo, ili ništa.
Analni prijamnik
I što tada jedino preostaje? Pitati. Tako su pozivi neupućenih građana iz cijele zemlje nerijetko stizali i u našu redakciju te u Središnji državni ured za e-Hrvatsku, koji je i zaslužan što će digitalizacija biti završena u roku. A upita je bilo kojekakvih. Ozbiljnih, zabrinutih, stručnih, ljutitih, zbunjenih… No, posve razumljivo i očekivano bilo je i onih – duhovitih. Stoga odlučismo temi digitalizacije, koju smo dosad obrađivali na stručan i ozbiljan način, prići i s one druge – vedrije i ležernije strane. Pa evo…
Proljetos je u našu redakciju nazvala jedna odlučna baka iz Podbiokovlja kazavši:
– Vratila bih kupon koji sam dobila za tu digi… televiziju. Meni to ne treba! Ja ću i dalje gledati kao i do sada.
– Gospođo, ali ako imate stari televizor onda morate kupiti digitalni prijamnik – upozorili smo je.
– Zadovoljna sam ja i ovako. Ma ne treba meni ni boja. Mogu gledati i crno-bijelo.
– Ne kupite li taj prijamnik nećete moći gledati ništa. Sve će vam biti crno – dodali smo.
– Eeee, jadna sam ga. Vrag odnio i taj stroj. Reći ću onda Ivi da to kupi i isprikapča. Ajde, hvala i bok!
Baka je valjda sretno prešla na digitaliju, jer nam se Ive – nije javio.
– Dobar dan. Ja sam kupio DVB-T retriver – pohvalio se, pak, gospodin službenicima na dežurnom telefonu e-Hrvatske. Drugi je pitao “koliko košta digitalni eastriver?”, a trećeg je zanimalo gdje se može kupiti – odašiljač.
Neki su se posve smeli u svoj sili stručnih izraza, da su na kraju pitanje formulirali ovako:
– Oprostite, gdje je moguće kupiti analni prijamnik?
Kod onih koji su se sami bacili u akciju dolazilo je do svakojakih situacija, kombinacija i pitanja:
– Stavio sam vanjsku antenu u sobu na ormar. Nešto nije u redu… Je li potrebno uključiti televizor u struju nakon što spojimo digitalni prijamnik?… Spojio sam satelitsku antenu na taj vaš prijamnik i sad nemam signala… S koje strane televizora treba staviti prijamnik?… Ne radi mi digitalni prijamnik. Pa zar ga treba spojiti u struju i na TV?…
A evo i nekoliko zanimljivih razgovora stručnih operatera s onima koji su se u muci obratili za pomoć.
1. – Vama smeta brdo.
– I što bi ja sad treb’o, pomaknut brdo?
2. – Mate mi nije donio kupon. Zašto?
– Oprostite, tko je Mate?
– Mate? Pa poštar.
– Glasi li pretplata na vaše ime?
– Je, je.
– A je li adresa na kojoj živite jednaka onoj na računu?
– Nije.
– Znate, ako ste promijenili adresu stanovanja, morali ste HRT-u prijaviti promjenu pretplatničkih podataka. Možete to učiniti i sada. – A šta će to Mati?
– Nakon izmjene podataka, poštar će vam na pravu adresu donijeti kupon.
– Ma šta će to Mati kad on i ovako zna gdje živim…
Dragi direktore…
A neki su pisali “direktoru za digitalne prijamnike”:
“Dragi direktore, pišem vam u ime moga muža Mate koji kruha ne jede deset godina. Umro je. Molim vas da mi dostavite kupon na moje ime jer ja plaćam račun”. Ili: “Dragi direktore, malo sam zagubio kupon, što mi je činiti”?
