ZADAR – Od subote, 2. listopada na programu HNK Zadar ponovno igra predstava Stoše od Foše iliti Kate Kapularica, prema Vlahu Stulliju. Predstava će se odigrati gore navedenog datuma, s početkom u 20 sati, a cijena ulaznice je 25 kuna.
Glavni meštar: Dražen Ferenčina
Ašištente od glavnog meštra: Jasna Ančić
Priveja na zadarski: Živko Nižić
Meštrovica o mobilje: Dinka Jeričević
Meštrovica o štrac: Marija Šarić Ban
Meštar o lumina: Ivo Nižić
Meštar o mužike: Nebojša Lakić
Konšiljere: Pino Dujela
ŠIME…………………….. Mirko ŠATALIĆ
STOŠA…………………… Jasna ANČIĆ
PERKA………………….. Žana BUMBER
PAVICA………………… Paola SLAVICA
PINO ………………… Silvio MUMELAŠ
GRACIJELA…………… Anđela ĆURKOVIĆ- PETKOVIĆ
MIMI OD ZADRA ….. Mimi ZADARSKI
ĐIVO…………………….Vinko RADOVČIĆ
NOTAIO……………………Valter ŠAROVIĆ
POMOĆNIK OD NOTAIA Venci JURIN
Inspicijent: Igor Kunštek
Izrada scenografije i rekvizita: John Čolak
Izrada kostima: Vernarda Stipaničev
Premijera: 02. ožujka 2010. , HNK Zadar
Trajanje: 1h 20′ bez pauze
Stoše od Foše iliti Kate Kapularica Kapitalno je djelo hrvatske dramske baštine napisano 1800. godine koje je gotovo palo u zaborav dok 1966. godine nije bilo ponovo otkriveno kada ga je na scenu postavio legendarni Marko Fotez.
Predstava je 1985. godine premijerno izvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar u režiji Ivice Kunčevića ( koprodukcija Narodnog kazališta Zadar i HNK Zagreb)povodom 40. obljetnice djelovanja Narodnog kazališta Zadar i 125. obljetnice Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb te je ukupno ukupno izvedena 13 puta na obje scene.
Vlaho Stulli (Stulić), Stoše od Foše iliti Kate Kapuralica – Originalni naslov: Comedia Cate Sucurizza meghiu Vratima od Pescarie Uccignena u Dubrovniku od V. S.
U svom oduševljenju za ovaj tekst Marko Fotez je rekao: „U našoj ‘starijoj’ literaturi, u nizu srednjovjekovnih svetaca i mučenika, renesansnih prototipova strasti i poroka, lakrdijaških maski komedije dell’arte, šablonskih figura molijeresknih i goldonijanskih, pa i izvjesnih vojnovićevskih idealizacija – možda i nema mnogo tako nama danas suvremenih likova kao u ovom Stullijevom Ecce homo god. 1800.”
Ovu izvrsnu konstataciju prepoznale su mnoge i razne kazališne sredine jer je Stulli opisao dva dana dubrovačke obitelji na rubu egzistencije, njihov brutalni fizički i verbalni odnos, govorom puka, tjeskobnog, gladnog u želji da se izdigne iz vlastite nemoći. Parcijalni „spas” udajom starije kćeri, krajnji je uspjeh životne tjeskobe protagonista kao uzoraka sloja vječite gradske sirotinje. Nije čudno da je takva komedija (pomalo i crna) nadahnula mnoge sredine da je „prepjevaju” na vlastiti dijalekt, govor i da eksponiraju vlastitu sirotinju izvornim psovkama i prostotama (sjetimo se splitske, hvarske, istarske/Lindar adaptacije i transformacije). Iako je HNK Zadar već postavio Katu 1985. koristeći originalni govor, ponuđena je ideja o još jednoj postavi na nekakvom zadarskom govoru koji još u odjecima postoji, ali je sigurno bio prepoznatljiv i stabilizirao se u godinama nakon II svjetskog rata. Ta je ideja sugerirala i da se prisjetimo nekih zadarskih lokaliteta i ljudi, zadarske pučke rubne povijesti i da se dovedu na pozornicu i aktualni Zadrani koji i danas uljepšavaju tu sliku uspomena. Stariji će se građani sjetiti da se jedna, možda i više prekrasnih djevojaka koje su bile na usluzi, upravo udajom u inozemstvu, spasila besperspektivnog života. Taj segment iz Kapuralice, riješiti se djeteta, isti u svim sirotinjskim obiteljima ljudske povijesti aktualan je, a ponegdje i tragičan. Upravo sada kada možete kupiti dijete u Haitiju za 200 dolara, sjetiti se sebe i listati gradski album, čini nam se vrijednim kulturološkim događajem koji nudi HNK Zadar.
