“Kakva je poruka? Rad i pošteni biznis najmanje se isplate. Mućkajte sa zemljištima, kupujte, preprodajte… nećemo vam ništa. Dobro, hrvatski porezni sustav poznaje pojam kapitalne dobiti na razliku u cijeni nekretnine, ako se prodaje u roku od tri godine, ali špekulanti mogu čekati te tri godine ili preprodaju ranije, a vlasničku promjenu unesu nakon te tri godine. Ionako ih u međuvremenu ne pogađa nikakav porez na nekretnine.
Krpanje praznih blagajni
Porez na vikendice raste deset puta!Rezultat je preskupa cijena rada, nekonkurentna stopa poreza na dobit, ogromna potražnja za nekretninama i zemljištima te monopolistički položaj vlasnika zemljišta. A posljedice su nekonkurentno gospodarstvo, mali izvoz, visoki dug i imidž zemlje u kojoj se ne isplati proizvoditi”, kaže za Jutarnji list dr. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Samo u kućama za odmor “sjedimo” na više od 20 milijardi eura, što je otprilike polovica hrvatskog vanjskog duga. Tih je kuća oko 200 tisuća, a neka je prosječna površina 70 kvadrata, to je 14 milijuna kvadrata. Neka je prosječna cijena 1500 eura po kvadratu, to je tih 20 milijardi eura! Da je porez na te nekretnine 0,5 posto, eto 100 milijuna eura godišnjeg prihoda, a da je 1 posto, eto 1,5 milijardi kuna proračunu, otprilike onoliko koliko će dobiti od poreza na dohodak.
Nadalje, Zagreb ima više od 300 tisuća stanova. Da se svaki iznajmi za 200 eura, eto rentijerskog dohotka od 750 milijuna eura ili 5,5 milijardi kuna! Da se na taj rentijerski dobitak plati 15 posto poreza, eto još gotovo milijardu kuna.
Udar na bogataše
Porez na nekretnine bolna je tema za više od 90 posto domaćinstava u Hrvatskoj, jer smo prema broju kvadrata koje posjedujemo među najbogatijim nacijama u Europi. Njegovo uvođenje najveći bi udarac bio za onu manjinu koja vlasništvom nad zemljištima ucjenjuje i građevinare i kupce stanova, jer cijene zemljišta, primjerice u Zagrebu, ne padaju niti približno istom brzinom kao cijene stanova, a po sadašnjim se cijenama, kažu ekonomisti, ne isplati graditi.
Porez na nekretnine bi, naravno, pogodio i brojne prosječne građane, ali znatno manje nego bogataše.
Taj će porez iz temelja promijeniti hrvatsko društvo, pa se političari zato toliko boje njegova uvođenja. Službeno je opravdanje da OIB nije u potpunosti zaživio pa se niti ne zna tko što posjeduje. Uz to se vade na nesređene gruntovnice i katastre, premda je to izvrnuta teza, jer su te knjige nesređene zato što nema poreza na nekretnine pa niti lokalna vlast niti građani nemaju motiva da srede podatke.
Političarima je dobra isprika i kriza koja je već osiromašila ljude, a stvarni je razlog HDZ-ov i HSS-ov strah da s porezom na nekretnine nemaju baš nikakve šanse na izborima. Strah je toliki da Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a i donedavni član vladajuće koalicije, kaže kako o njemu nikad nisu niti razgovarali na koalicijskom vijeću.
“Kakva je poruka? Rad i pošteni biznis najmanje se isplate. Mućkajte sa zemljištima, kupujte, preprodajte… nećemo vam ništa. Dobro, hrvatski porezni sustav poznaje pojam kapitalne dobiti na razliku u cijeni nekretnine, ako se prodaje u roku od tri godine, ali špekulanti mogu čekati te tri godine ili preprodaju ranije, a vlasničku promjenu unesu nakon te tri godine. Ionako ih u međuvremenu ne pogađa nikakav porez na nekretnine.
Krpanje praznih blagajni
Porez na vikendice raste deset puta!Rezultat je preskupa cijena rada, nekonkurentna stopa poreza na dobit, ogromna potražnja za nekretninama i zemljištima te monopolistički položaj vlasnika zemljišta. A posljedice su nekonkurentno gospodarstvo, mali izvoz, visoki dug i imidž zemlje u kojoj se ne isplati proizvoditi”, kaže za Jutarnji list dr. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Samo u kućama za odmor “sjedimo” na više od 20 milijardi eura, što je otprilike polovica hrvatskog vanjskog duga. Tih je kuća oko 200 tisuća, a neka je prosječna površina 70 kvadrata, to je 14 milijuna kvadrata. Neka je prosječna cijena 1500 eura po kvadratu, to je tih 20 milijardi eura! Da je porez na te nekretnine 0,5 posto, eto 100 milijuna eura godišnjeg prihoda, a da je 1 posto, eto 1,5 milijardi kuna proračunu, otprilike onoliko koliko će dobiti od poreza na dohodak.
Nadalje, Zagreb ima više od 300 tisuća stanova. Da se svaki iznajmi za 200 eura, eto rentijerskog dohotka od 750 milijuna eura ili 5,5 milijardi kuna! Da se na taj rentijerski dobitak plati 15 posto poreza, eto još gotovo milijardu kuna.
Udar na bogataše
Porez na nekretnine bolna je tema za više od 90 posto domaćinstava u Hrvatskoj, jer smo prema broju kvadrata koje posjedujemo među najbogatijim nacijama u Europi. Njegovo uvođenje najveći bi udarac bio za onu manjinu koja vlasništvom nad zemljištima ucjenjuje i građevinare i kupce stanova, jer cijene zemljišta, primjerice u Zagrebu, ne padaju niti približno istom brzinom kao cijene stanova, a po sadašnjim se cijenama, kažu ekonomisti, ne isplati graditi.
Porez na nekretnine bi, naravno, pogodio i brojne prosječne građane, ali znatno manje nego bogataše.
Taj će porez iz temelja promijeniti hrvatsko društvo, pa se političari zato toliko boje njegova uvođenja. Službeno je opravdanje da OIB nije u potpunosti zaživio pa se niti ne zna tko što posjeduje. Uz to se vade na nesređene gruntovnice i katastre, premda je to izvrnuta teza, jer su te knjige nesređene zato što nema poreza na nekretnine pa niti lokalna vlast niti građani nemaju motiva da srede podatke.
Političarima je dobra isprika i kriza koja je već osiromašila ljude, a stvarni je razlog HDZ-ov i HSS-ov strah da s porezom na nekretnine nemaju baš nikakve šanse na izborima. Strah je toliki da Darinko Kosor, predsjednik HSLS-a i donedavni član vladajuće koalicije, kaže kako o njemu nikad nisu niti razgovarali na koalicijskom vijeću.
