Sam Predsjednikov ured na Pantovčaku izgledao mi je tog kasnog subotnjeg popodneva pomalo nestvaran. Onako prazan, bez ljudi, bez Predsjednikove tajnice (poslije je ipak došla kolegica Danica, koja je uvijek tu u predsjednikovoj blizini). I kod pokojnog sam predsjednika Tuđmana, još 1996., znao kojiput dolaziti subotom, ali bi to obično bilo oko podne, ili čak prije podne, i tada bi u Uredu još bilo relativno živo, kao i uobičajenim radnim danom.
Ovako sam imao dojam da smo u tom golemom arhitektonskom zdanju predsjednik Josipović i ja potpuno sami, na što se nikako nisam mogao priviknuti.
Ne mogu zaobići recentne afere. Je li moguće da je Polančec bio solist i da nitko drugi nije znao važne elemente privatizacije INA-e? Isto se pitanje postavlja i u odnosu na Podravku.
– INA i Podravka među najvažnijim su gospodarskim resursima naše zemlje. Prodaja INA-e vrlo je važan, rekao bih, strateški posao i o njemu su se morali dobro informirati svi u lancu odlučivanja, naravno i članovi Vlade. Ne mogu prihvatiti da je bilo tko dizao ruku za ugovor takve važnosti, a da se prethodno nije raspitao o njegovim najvažnijim elementima. Vlada je kao cjelina odgovorna za svoje odluke, posebno za takve, prevažne poslove. Naravno, tu ne govorim o kaznenoj, već o političkoj odgovornosti.
Kako gledate na ono što danas čine policija i Državno odvjetništvo na rasvjetljavanju brojnih afera, posebno onih u koje je uključen gospodin Polančec?
– Hrvatska je upravo prije nekoliko tjedana dobila presudu Europskog suda za ljudska prava u kojoj je osuđena zbog toga što su visoki državni dužnosnici komentirali u javnosti određen predmet. Mislim da je konačno vrijeme da se svi, pa evo i ja, osvijestimo da nije dopušteno kroz novine voditi “parapostupak” protiv bilo koga. Zadaća je nas političara da onima koji imaju ustavnu i zakonsku ovlast da vode kaz nene postupke osiguramo da njihov rad ne ometa nikakav politički, pa ni drugi utjecaj.
No svakako bih i ovdje želio istaknuti koliku važnost za Hrvatsku imaju ovi slučajevi povezani s korupcijom na najvišem nivou. Ako Europa prepozna da su riješeni na profesionalan, zakonit i nepristran način, bez miješanja politike, bez obzira na to hoće li presuda biti osuđujuća ili oslobađajuća, Hrvatska će se smatrati državom koja je reformirala pravosuđe i ispunila uvjete za Europsku Uniju. U suprotnome Europu možemo samo sanjati.
