Kožna bolest vitiligo specifična je po bijelim mrljama koje ostavlja na raznim dijelovima tijela, a osim estetskog hendikepa predstavlja i veliki izvor stresa za oboljelu osobu.
U razgovoru s poznatom osječkom dermatovenerologinjom dr.sc. Ivanom Ručević portal Ordinacija.hr saznaje je li vitiligo opasan za zdravlje, tko mu je sklon te može li se izliječiti.
Što je vitiligo? Što uzrokuje ovu bolest i kako se manifestira?
Vitiligo ili telećak (Vitelius – bijele mrlje na telećem krznu) je stečena kožna bolest kod koje se javljaju oštro ograničene “bijele mrlje” na različitim dijelovima tijela, uključujući i lice, u kojima dolazi do gubitka kožnog pigmenta i nestanka pigmentnih stanica – melanocita. Učestalost bolesti kreće se od jedan do dva posto.
Sam po sebi, vitiligo nije opasan za zdravlje, ali može nastati i uz neke druge bolesti kao što su bolesti štitnjače, šećerna bolest, perniciozna anemija, alopecija areata ili Addisonova bolest. Može se javiti i kod oboljelih od psorijaze, ali i kod malignog melanoma i to kao dobar prognostički znak koji sugerira uspješan imunološki odgovor na provedenu terapiju.
Ne smije se zanemariti i uloga stresa. Vitiligo spada u kožne nepravilnosti te na taj način utječe i na kvalitetu života, izazivajući različite frustracije kod većine osoba s ovom bolesti, prvenstveno što se ne može predvidjeti prognoza bolesti.
Na kojim dijelovima tijela se najčešće javlja i koja mu je dobna skupina najizloženija?
Vitiligo se u ranoj fazi nastanka manifestira sitnim, oštro ograničenim, mliječnobijelim mrljama koje u toj fazi mogu biti praćene svrbežom, a nerijetko je rub promjena tamnije pigmentiran. Veličina im varira od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u promjeru. Tijekom vremena broj promjena se povećava i spaja u veća žarišta, a svrbeža nema. Promjene mogu biti simetrično ali i asimetrično raspoređene. Nalazimo ih na udovima, osobito iznad zglobova prstiju šaka, na koljenima i laktovima, na licu (oko očiju i usana), u pazusima, oko pupka, na potkoljenicama, leđima, genitalnoj regiji. Istovremeno se može javiti i depigmentacija kose i sluznica usne šupljine i genitala. Ako promjene zahvate kožu cijelog tijela govorimo o “univerzalnom vitiligu”.
Može početi u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće oko 20. godine života (oko 50 posto oboljelih razvija simptome između 10. i 30. godine). Podjednako zahvaća oba spola, a među djecom nešto je učestaliji kod djevojčica.
Radi li se o nasljednoj bolesti? Utječu li neki drugi faktori na njen razvoj?
Nastanak vitiliga pokušava se objasniti pomoću više teorija koje za sada ne uspijevaju u potpunosti razotkriti mehanizme ovog poremećaja. U oko 30 posto oboljelih bolest je prisutna i kod drugih članova obitelji, iako su mogući nasljedni mehanizmi i dalje nepoznati.
Smije li se osoba kojoj je dijagnosticiran vitiligo izlagati suncu?
Bez obzira na kliničku sliku te metode liječenja, potrebno je provoditi intenzivnu fotozaštitu osoba s vitiligom. Kojom se brzinom širi? Ima li pravila?
Tijek bolesti je nepredvidiv. Spontana pigmentacija je obično nepotpuna, a počinje u obliku smećkastih točkica koje popunjavaju depigmentirano područje.
Ima li pomoći ? Može li se vitiligo potpuno izliječiti?
Terapija vitiliga za sada nije zadovoljavajuća, te njen uspjeh ovisi o lokalizaciji i trajanju bolesti. U ranoj fazi nastanka postoji bolji terapijski odgovor, a u kasnijoj, kada su melanociti razoreni, učinak terapije je smanjen ili izostaje. Kao najdjelotvornija terapijska metoda za sada se pokazala fototerapija, s oko 60 posto uspješnog terapijskog odgovora, osobito za manje promjene.
Od ostalih sredstava primjenjuju se kortikosteroidne kreme, zatim sintetski preparati vitamina D. Kod opsežnih promjena dolazi u obzir depigmentacija okolnih područja s 20 postotnim monobenzilester-hidrokinonom a kod manjih, izoliranih – kirurški tretman. Katkada se zbog neuspjeha terapije pribjegava kozmetskoj kamuflaži.
