Posveta za kriminalce: s kim je Bare bio u zatvoru

ZADAR– Legenda kaže da je Robert Johnson, mitska blues i rock figura, prodao dušu vragu u zamjenu za glazbeno umijeće. Tko zna, možda je slično napravio i Goran Bare – čovjek koji je svoje tijelo izložio opsežnom popisu zloporaba, a ime posudio naslovnicama žutog tiska, no jedno je sigurno: Bare je utjelovljenje rocka u Hrvata. Najbolji dokaz bio je njegov subotnji koncert u Arsenalu, održan u sklopu obilježavanja 30 godina glazbene karijere vinkovačkog pjesnika izgubljenih, (kasnije i pronađenih), duša.

Oko 11 sati morissonovski poklič pozdravio je dobro ispunjen Arsenal, a uvodnoj “Krvarim od dosade” prethodila posveta:

– Bio sam u zatvoru s vašim sugrađaninom koji me uputio u sve tajne ove sredine. Naše društvo je koliba bez temelja i lako će se srušiti. Ova pjesma ide za sve kriminalce – ispalio je rock propovjednik.

Već s prvim zamasima gitara nove “Majke” dale su naslutiti da se radi o dobro uigranoj skupini. Iako je od stare postave ostao jedino Zoran Čalić na gitari, klavijaturist Viktor Lipić, basist Mario Rašić, bubnjar Damir Šomen i Damir Trkulja-Šiljo na drugoj gitari pobrinut će se za sjajnu zvučnu sliku, podsjetnik na najbolju tradiciju southern rock, rhytm & blues i blues n’rock sastava. Za razliku od prijašnjih gostovanja Bare i Majki, zadarski klub ovaj put nije muku mučio s premalim brojem decibela ili razglasom nedostojnim svojih gostiju. Bilo je i vrijeme. Zokijevo naslanjanje na ostavštinu Keitha Richardsa, Duane Allmana ili Allena Collinsa, razgovor sa Šiljinim Stratocasterom, kao i kristalan zvuk hammonda, lakoćom su se razlijevali Arsenalom zadovoljivši i one rafiniranijeg uha.

Nakon, “’89.” i “Fantastične vatre”, još dva klasika s albuma “Razdor”, Bare se na obljetničkoj svirci prisjetio i solo prvijenca. S “Izgubljen i nađen” odsvirat će “Zato te Volim” i “Pokreni se”, a stanku između njih iskoristiti za još jednu glasnu poruku establišmentu:

– Mafija koja vlada ovom zemljom neće još dugo. Mladi ste i imate još uvijek vremena nešto promijeniti, ne kao ja za koga je prekasno. I zato pokreni se! J… im pas m….! Jedan generalni štrajk bi ih sredio…

U već debelo podgrijanoj atmosferi dalje su se kotrljale nove “Ja nisam tvoj” i “Pozovi me u noć”, dok su “A ti još plačeš”, “Mršavi pas” i “Budi ponosan” – himne poslijeratne hrvatske rock generacije, svjedočile o usredotočenoj, motiviranoj i uvjerljivoj izvedbi Majki, odnosno njihova karizmatičnog frontmena.

Kao uvertira u veliko finale poslužile su bluesy balada “Odvedi me” te punokrvni 12-taktni “Baretov blues” u kojem je Čalićeva slide gitara, stvarajući savršenu podlogu bolnim stihovima, “potegnula” sve do blata Mississippija.