ZADAR – Pun je mjesec za ponudu na ribarnici uvijek nešto značio, ribari su manje izlazili na more, a na ribarnici je bilo malo ribe, pa su i cijene tih dana skakale do plafona. Trenutačno stanje na zadarskoj ribarnici – koje, kao i uvijek, diktira ponuda i potražnja – vrlo je deprimirajuće. Ribe još i ima, ali kupaca slabo.
– Za misečine se ne ide na plavu ribu, ali za bilu se stalno izlazi na more. Mi imamo ribu iz uzgajališta, svježe brancine i orade po 60 kuna, pa to nekako i ide – kažu Bibinjci Mate i Damir.
Na njihov štand, osim Zadrana, katkad znaju zalutati i strani turisti, Nijemci i Rusi. Damir kaže da oni o ribi malo znaju, pa je uvijek veća mogućnost da dobiju lošiju ribu od domaćih ljudi, koji su naučili svježinu ribe procjenjivati po boji škrga, bistrini očiju i tonusu kože, te prezrivo pogledati prodavača i sasuti mu u brk što ga ide ako previsoko cijeni izloženo na štandu.
– Ma nemaju turisti pojma što traže, ali onda ih ja lipo uputin i kažem koja je riba dobra i kako je tribaju spremit – kaže Katica Lisica, majka poznatog zadarskog ugostitelja i trgovca ribom.
Znalci i glupani Zadrani, kao i svi stanovnici priobalja, ocjenjivanje svježine ribe drže znanošću čije finese tek odabrani uspiju svladati, a onoga tko ne raspoznaje različite riblje vrste drže običnim glupanom.
Boduli drže da bi nepoznavanjem te delikatne materije osramotili sebe, rod i porod, a Vlaji si ne dopuštaju zaostajanje čisto radi vječitog dokazivanja i truda da se bodule porazi na njihovu “terenu”.
Nerijetko su se ljudi spremni i posvaditi radi obrane svoje teorije. Ispred nas su prepirku započele jedna Kaljanka i kaljska nevjesta.
– Ribi triba gledati škrge. Ako su tamnoružičaste do crvene, onda je riba svježa – kaže kaljska nevjesta Marija, rodom iz Tinja pokraj Benkovca, a njezina sumještanka, fetiva bodulica Tatjana Kurtin, odmahuje glavom:
– Ma je, kakve škrge!? Ribi se gleda oko. I to ne toliko je li bistro ili mutno, koliko je li onako zdravo ispupčeno ili je upalo. Ono malo turista koji obiđu ribarnicu uglavnom kupuju škampe i ribu iz uzgoja. Na štandu sa školjkama iz Šibenskoga kanala prodavačica kaže da su stranci uglavnom Česi i Mađari i da najviše kupuju najjeftinije dagnje.
– Svako danas gleda proći što jeftinije, jer svi imaju manje novca. Nikome to ne zamjeram, ali zamjeram Gradu Zadru koji nam je stavio parking ispred ribarnice 12 kuna, pa nas uništiše trgovački centri s besplatnim parkingom i lošijom ribom – kaže trgovkinja, ljuta na konkurenciju velikih marketa koji sve više preuzimaju tržište.
















