ZADAR– Jučer popodne je 20-ak brodica ispunjenih pjevačima na plaži ispred restorana “Niko” na Puntamici dočekalo skandiranje, prskanje i bakljada.
Inicijativa satkana u svega nekoliko dana dobila je tako pravi svečani epilog, a okupljeni u brodicama klapske “evergreene” zapjevali su Zoran Jelenković, Bepo Matešić, Davor Pekota, Venci Jurin, Stojko Vranković, ali i pojedini padobranci – Blaž i Antimon iz “Večernje škole”. S balkona restorana “Niko” s puntamiškim ženama atmosferu je podizala i voditeljica Mirna Berend.
– Pojačaj još malo, ne čuje se! – povikivala je ton majstoru svoje želje dobro raspoložena Mirna, koja je je potom s Puntamičankama ušla i u more te uz prskanje i povike dočekala pjevače na barkama.
Događaj je započeo oko četiri sata popodne na Vitrenjaku gdje je na terasi kafića okupljanje krenulo uz pjesmu. Predvodnik dobre atmosfere bio je, dakako, Bepo Matešić, oko kojeg se okupilo veselo mnoštvo, a pjevači su se ubrzo uputili do obližnjeg mula gdje je prava veselica mogla početi. Intrade, Galija, Bibinje, ženska klapa Barufa redom su se prebacivali u brodove, a svoje glasove jučer popodne pustili su i pjevači klapa Kaleta, Vir, Maraska, Arbanasi i Cantus.
Barke su se potom uputile prema plaži Puntamika gdje je okupljene kupače s novonastalom situacijom upoznavala zadarska glumica Tamara Šoletić, a da se događa nešto neobično ukazivao je i čovjek na štulama koji je, na veselje najmlađih, kupače darivao balonima. Da poslije mora kupači nešto i gricnu, pobrinule su se pak puntamiške žene koje su za tu prigodu napravile domaće fritule i kroštule.
Šjor Bepo Bagulin, Kalelarga, Živjela Hrvatska bile su samo neke od uspješnica koje su se jučer s okupljenih brodica orile na Puntamici, a nakon iskrcavanja na plaži zabava se nakon nekog vremena prebacila na terasu restorana “Niko”, gdje je svoj glas uz pratnju klape pustio i Ivica Sikirić Ićo.
Nakon što joj je Erik Pavin spomenuo ideju o brodovima, pjevačima i odašiljanju poruke svijetu, Mirna Berend je pomislila da ga je možda uzdrmala visoka temperatura i jako sunce.
– Naime, to je nešto što se organizira barem dva, tri mjeseca. Međutim, sutradan su počeli pozivi, počeli su dolaziti dečki iz klapa, svirači, ljudi, mediji… Svima smo poslali poruke i događaj se pretvorio u nešto prekrasno. Umorni smo od ružnih slika, slika rata, siromaštva… Ovako smo barem na kratko zaboravili na sve loše i svijetu poslali jednu ljepšu sliku, zaključila je Mirna Berend koja se na Puntamici inače već toliko udomaćila da puntamiške žene zove svojim susjedama. S nama je podijelila i zanimljiv detalj o svojoj selidbi u toplije krajeve.
– Od prvog ratnog festivala koji sam ovdje radila ’93 godine ušla sam u restoran “Niko” i više se nikad nije dogodilo da sam došla u Zadar, a da nisam došla kod Erika i Rade. Oni su kao moja obitelj. Upravo zato ovdje u susjedstvu tražim stan i mislim da ću najveći dio svoga vremena i života provoditi u Zadru, a u Zagreb odlaziti raditi, otkrila je Mirna.
