Projekt samovrednovanja škola i uvođenja nacionalnih ispita, koji su započeli 2006. godine, vizionarski je zamislio dr. sc. Petar Bezinović, viši znanstveni suradnik u Institutu za društvena istraživanja te jedan od najboljih stručnjaka u području edukacijske psihologije.
Bio je i koautor prvog prijedloga uvođenja mature te prvi privremeni ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, a onda se 2007. povlači iz Primorčeva tima nezadovoljan razvojem situacijem. Nakon višegodišnje medijske apstinencije, za naš prilog otvoreno govori o mnogobrojnim propustima najvećeg obrazovnog projekta u proteklih 20 godina.
Matura se proklamirala kao najpravedniji način vrednovanja učeničkih školskih postignuća. Je li ostvarena takva ideja?
– Ovakva državna matura je veliki promašaj. Ona za većinu učenika ne ostvaruje svoj osnovni smisao i cilj, a to je certificiranje u srednjoškolskom obrazovanju. Umjesto toga ona je shvaćena i provedena prvenstveno kao zamjena za klasifikacijske ispite u visokom obrazovanju.
Državnom bi se maturom moralo provjeravati jesu li učenici stekli ona znanja i vještine koje su trebali steći na kraju srednjoškolskog obrazovanja, i to prema programu škola koje su pohađali. To s ovom državnom maturom uopće nije slučaj. Sada svi učenici moraju polagati identične ispite, jer im je polaganje upravo tih i takvih ispita postavljeno kao uvjet za nastavak obrazovanja.
Zašto je to problem?
– Problematično je što se ovakvim pristupom negira smisao postojanja različitih srednjoškolskih programa. Ovo što se naziva državnom maturom u stvari su dvojbeni centralizirani prijamni ispiti u visokom obrazovanju.
Da, ali tako se osigurava usporedivost rezultata i smatra se da je to pravedno.
– Ideja o pravednosti je samo privid. Radi se upravo o neprihvatljivoj diskriminaciji nekih kategorija učenika. Činjenica je da će na ispitima koji su prilagođeni gimnazijskim programima značajno bolje rezultate ostvarivati gimnazijalci i da će oni time automatski imati prednost pri upisima na sva visoka učilišta. Time su učenici strukovnih i umjetničkih škola koji žele studirati stavljeni u posve nepovoljan položaj i u značajnoj mjeri im je ugroženo, a možda i uskraćeno legitimno pravo na obrazovanje.
Nije jasno zbog čega učenici strukovnih škola moraju polagati gimnazijsku maturu da bi se upisivali u visoko obrazovanje? Oni bi dapače, morali imati prednost pri upisima na studij u svojoj obrazovnoj vertikali. Zbog čega učenik koji je završio Pomorsku školu nema prednost pri upisu na Pomorski fakultet ili učenik koji je završio neku medicinsku školu nema prednost pri upisu na zdravstvena učilišta i slično?
U čemu je problem što strukovnjaci i učenici umjetničkih škola polažu gimnazijske ispite?
Problem je u tome što se na završnim ispitima ne smije ispitivati ono što učenici nisu učili u svom srednjoškolskom obrazovanju, a to se kod nas čini. Ako učenici strukovnih i umjetničkih škola moraju polagati iste ispite gimnazijske mature, zašto im se onda ti položeni ispiti ne priznaju kao završni ispiti srednje škole kao i gimnazijalcima? Što se pravednosti ispita državne mature tiče, ona je upitna i iz perspektive samih gimnazija.
Tko je odgovoran za ovu reformu vrijednu više od 50 milijuna kuna?
– Državna matura je zakonski regulirana i dok god je tako, ona ide dalje. Način kako je postavljena i kako se provodi nužno će se mijenjati. Problem je nedovoljna osmišljenost, loše planiranje i nedostatni resursi. Posljedica su polovični uspjesi ili pak potpuni neuspjesi edukacijskih inicijativa i projekata.
Za cijeli projekt svakako je odgovorno nadležno ministarstvo koje je donijelo Pravilnik o polaganju državne mature i koje je donosilo ključne odluke. Odgovorno je i za kadrovsku politiku i zapošljavanje u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja čiju bi stručnost i kvalitetu rada također valjalo vanjski vrednovati.
Dakle, matura mora na popravni ispit?
Svakako. Mudro je pričekati rezultate državne mature i potom planirati kako se oni mogu iskoristiti u unaprjeđivanje sustava obrazovanja i rada škola. Došlo je vrijeme za ozbiljnu raspravu prosvjetne javnosti o obrazovnoj politici i cjelovitoj viziji obrazovnog sustava, i to na otvoren, argumentiran i stručno utemeljen način.
