ZADAR– U zadnja dva mjeseca na zadarskom Zavodu za zapošljavanje raste optimizam. Nakon dugo vremena, u ožujku je prvi put zaustavljen rast nezaposlenosti, a statistika kaže kako je u travnju broj nezaposlenih na evidenciji za pet posto manji u odnosu na mjesec prije.
To je, međutim, mala utjeha za 12 tisuća nezaposlenih u Zadarskoj županiji koji još uvijek čekaju svoju priliku i spasonosni poziv sa Zavoda. Među njima je i Slavka Svirčić, 54-godišnja kuharica, koja je svoj radni vijek provela u MORH-u. U preustroju sustava, kuhinja u kojoj je radila otišla je u ruke privatniku, a ona je ostala bez posla.
Bilo je to prije dvije godine i od tada svaki mjesec dolazi na Zavod u nadi da će za nju naći neki posao. Iako su kuhari deficitarno zanimanje, a turistička sezona pred vratima, Slavka je u četvrtak iz zgrade Zavoda otišla s knjižicom u ruci. Nije, kaže, pomoglo ni to što ima status dragovoljca Domovinskog rata.
– Ma tko će mene primiti s 54 godine? I moj sin je kuhar, ima 25 godina, ni za njega nema posla u struci. Ogorčena sam, mislila sam da je rat najgore što ću proživjeti u životu, ali sad vidim da ima i gorih stvari. U ovim godinama bez posla, bez ikakve nade, osjećaš da si na dnu dna – s tugom u glasu kaže Slavka Svirčić, čiju sudbinu dijeli i Veljko Šare iz Galovca.
On je jedan od stotina nezaposlenih radnika nekad velike i slavne trgovačke kuće “Zadranka”, ponosa zadarskoga gospodarstva. One trgovce koji su imali sreće, zajedno s dućanima preuzeo je “Konzum”, ali većina, poput Veljka, završila je na burzi rada.
– Radio sam kao skladištar, 2003. godine ostao sam bez posla i od tada čekam bilo što. Svih ovih godina nisam primio ni jedan poziv za novi posao. Već sam izgubio nadu, znate i sami kakva je situacija. Nemam se čemu nadati – priznaje Veljko.
Ljilja Peša, 37-godišnja metalurška tehničarka, ima najkraći staž na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Iako je nezaposlena dva mjeseca, kaže, svaki joj je dan u potrazi za poslom dug kao godina.
– Završila sam ovdje kad je propala platforma na Ugljanu na kojoj sam radila. Ne samo da sam ostala bez posla nego su mi ostali dužni dvije plaće, oko deset tisuća kuna. Svaki dan gledam oglase, tražim, ali ništa. U struci sigurno neću naći posao jer industrije više nema – kaže Peša koja je pokušala naći barem sezonski posao.
Na žalost, bez uspjeha, jer su sva radna mjesta već popunjena.
