ZAGREB– Nacionalni indeks sreće od 63,8 bodova znači da su Hrvati na pozitivnoj startnoj poziciji, odnosno da unatoč krizi, rastućem siromaštvu i sve više nezaposlenih, misle kako imaju još razloga za zadovoljstvo i sreću.
No, važan je trend koji će tek nakon određenog vremena, od najmanje godinu dana, pokazati pravu sliku života u Hrvatskoj, ustvrdio je Željko Ivanković, glavni urednik časopisa “Banka”, na promociji NIS-a kao dugoročnog projekta “Banke”, agencije “Hendal” i Allianza”.
Ekonomija sreće kao nova grana ekonomske znanosti, napomenuo je Željko Ivanković, ne izražava sreću samo u financijskom rezultatu (plaće, dobiti, bruto domaći proizvod), nego i u cijelom nizu ostalih pokazatelja.
NIS će se objavljivati svakih mjesec dana kako bi se pokazivao trend “indeksa sreće”, a pozitivnim se smatra kada indeks, koji predstavlja splet statističkih indikatora izvedenih iz devet komponenata (od kojih se svaki sastoji od deset stavki) koje se dobiva anketom između 750 osoba, iznosi iznad 50 na ljestvici od jedan do sto.
Struktura NIS govori kako je indikator fizičkog zdravlja prosječno ocijenjen sa 75,8, zatim slijede zadovoljstvo osobnim razvojem i socijalnom okolinom (72,5), radna (školska) okolina (71,7), zdravo ponašanje (67,9), emotivno zdravlje (63,2), pristup osnovnim potrebama (62,3), procjena zadovoljstva životnom situacijom za dvije godine (57,7), ekološko ponašanje (55,4), te zadovoljstvo sadašnjom životnom situacijom (53,6 posto).
Kada se uskladi s Wellbeing indeksom Gallupa, NIS pokazuje tek malo lošiji rezultat od Amerikanaca (64,6 u Hrvatskoj u odnosu na 66,6 SAD-a), i to uglavnom zahvaljujući boljem emotivnom zdravlju i pristupu osnovnim potrebama, ali i indikatoru radne okoline, no to je rezultat toga da je u Hrvatskoj anketa provedena samo među zaposlenima.
Analiza strukture odgovora pokazala je kako kod indikatora Fizičko zdravlje značajno bolje rezultate ostvaruju muškarci, dok smo kod faktora Zadovoljstva osobnim životom i socijalnom okolinom najviše zadovoljni bliskim ljudima, a najmanje vlašću.
Zanimljivo je kako zadovoljstvo državom raste s dobi građana, a najmanje je zadovoljna skupina od 25 do 34 godine.
U segmentu Radne okoline ističe se podatak da je najniže ocijenjeno iskorištavanje vlastitih potencijala u poduzeću u kojem radimo. Hrvati su najmanje zadovoljni životnom situacijom, ali i budućnošću.
Najveće zadovoljstvo i očekivanje poboljšanja očekuje skupina od 15 do 24 godine, da će im biti malo bolje očekuje populacija od 25 do 34 godine, dok oni od 55 do 64 godine imaju najnižu procjenu sadašnje i buduće situacije.
Unatoč svemu, navodi se i analizi, Hrvati više doživljavaju pozitivne emocije nego negativne, pa iako su rezultati vjerojatno pod utjecajem poželjnosti odgovora u smislu da je teže priznati negativne emocije, autori navode da ovakvi rezultati dovode u pitanje sliku koja se često gradi u medijima, a prema kojoj su građani Hrvatske u prosjeku mrzovoljni, skloni kuknjavi i jadikovkama.
Žarko Puhovski, redovni profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, u svom je izlaganju duhovito ustvrdio kako su najgore one države koje rade na tome da usreće svoje građane, te da bi glavna zadaća države, u odnosu na građane, bila ta da bude što manje nesreća.
