Muzej Marton predstavit će svoju izvanrednu zbirku bečkog porculana s kraja 18. i početka 19. stoljeća u novoj izložbi MUZEJA LIECHTENSTEIN.
Stolni porculani i biskvit skulpture pokazuju presjek kroz estetski i tehnički inovativno vrijeme klasicizma. Uzorci ornamenata dopunjavaju i naglašavaju izražajne oblike ovog bečkog luksuznog proizvoda u potrazi za pravom ljepotom.
Već tijekom svojeg studija, Veljko Marton počeo je skupljati pretežno predmete umjetničkog obrta kao što su srebro, staklo i porculan. Uz to su stigli namještaj, slike i drugi ukrasni predmeti, koji su oblikovali interijere s težištem na razdoblje oko 1800. godine. Porculan kao jedan od najskupljih i najcjenjenijih materijala kasnog 18. i ranog 19. stoljeća posljednjih je godina postao Martonova najveća preokupacija. Velike europske manufakture, prije svega u Beču, ali i u Sèvresu i St. Petersburgu, zarobili su oko i srce kolekcionara njegovom legendarnom strašću.
Ubrzo je sjedište obitelji u pitoresknoj ljetnoj svježini Samobora pokraj Zagreba postalo premalo; obitelj je odselila, zbirka je ostala te je kuća iz 19. stoljeća 2003. godine postala prvim privatnim muzejom u zemlji. Ovaj je korak potaknuo zapanjujući uspjeh izlaganja zbirke u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Jedna od najvažnijih Martonovih želja je popularizacija umjetnosti, što pokazuju izložbe različitih dijelova njegove zbirke i brojna izdanja u suradnji s međunarodnim stručnjacima. Na posljetku su se dijelovi njegove zbirke porculana mogli vidjeti u Londonu i Parizu.
MUZEJ LIECHTENSTEIN u Beču u ovoj izložbi posvećuje se centralnom području interesa Muzeja Marton, predmetima bečkog porculana klasicizma. Ovi predmeti, uglavnom iz razdoblja pod vodstvom prosvjetitelja Conrada von Sorgenthala od 1784. do 1805. godine, odražavaju sklonost kolekcionara, direktora muzeja i poslovnog čovjeka prema estetski uspjelim oblicima i neobičnim dekorima. Umjetnička proizvodnja tog vremena obožavala je antiku, od kopija starih keramika preko arkadijskih vizija do žarkih boja inspiriranih antičkim, oslikanim zidovima. Šalice, tanjuri, stolni ukrasi i servisi za kavu, među kojima i najveća dragocjenost nekadašnje zbirke Lanna s najfinijim zlatnim reljefnim ornamentom, prikazuju stil ove epohe koji stremi k savršenstvu.
Kolekcionara fascinira i mala skulptura od porculana koja pripada elegantnoj opremi stola s kraja 18. stoljeća. Klasicizam je slavio neglazirani i neoslikani porculan s njegovom poroznom površinom bez sjaja, koja imitira suptilnu senzualnost antičkih mramornih skulptura. Majstor bečke manufakture, Anton Grassi, učenik Bečke akademije pod vodstvom Franza Xavera Messerschmidta, nije brinuo samo za moderne, profinjene oblike u duhu klasicizma, već i za oblikovanje modela, grupa i portretnih bista. Uzori su s jedne strane bile antičke skulpture, koje je Grassi upoznao i skicirao na svojem studijskom putovanju u Italiju, a s druge strane djela velikog klasicističkog kipara, Antonia Canove. Grupa „Otmica Europe” Muzeja Marton pripada među najbolje Grassijeve figuralne kompozicije.
Uz izložbu izlazi opsežan katalog na njemačkom jeziku. Na večer otvorenja Hrvatska će se predstaviti publici svojim kulturnim i kulinarskim blagom.
