Mediji su uoči Nove godine 2009. objavili vijest da je zabavni pjevač Jasmin Stavros od grada Splita za nastup na dočeku dobio 30.000 eura. Tom istom pjevaču država i dalje plaća zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Država plaća doprinose i pjevačici Danijeli Martinović čija je cijena po nastupu, prema riječima njezina menadžera Ivice Bubala, od tri do pet tisuća eura. Pa što onda rade povjerenstva koja bi trebala kontrolirati poštuju li samostalni umjetnici imovinski cenzus po kojem ne bi smjeli imati prosječni godišnji dohodak veći od 116.000 kuna od umjetničkog i 85.000 kuna od neumjetničkog rada?
– Mi radimo ozbiljno i odgovorno. Ako netko za samo tri lipe prijeđe dozvoljeni prihod, pauzira godinu dana. Vrlo se precizno gledaju papiri, nikome se ne gleda kroz prste. Ako je u prošlosti i bilo sumnji, danas ih ne može biti – kaže nam Jadranka Čubrić, tajnica Hrvatske glazbene unije i članica Povjerenstva za glazbu.
I Branko Paić, menadžer Jasmina Stavrosa koji je trenutačno u inozemstvu, misli da će pjevača brisati s liste ako prijeđe zakonsku normu, no nije siguran odnosi li se prekoračenje norme samo na jednu godinu ili na više godina zaredom.
– Ne mogu reći koliko zarađuje jer je to poslovna tajna. No iznos koji je dobio za novogodišnji koncert nije njegova čista zarada – kaže Paić.
I dok se umjetnicima pozorno računaju registrirani prihodi iz Hrvatske, prihodi iz inozemstva ostaju po strani i prepušteni su savjesti oko 1300 umjetnika kojima država trenutačno plaća doprinose. Država je tu nemoćna. No Ministarstvo kulture sprema promjene.
– Razmišljamo o uvođenju minimalnog cenzusa kako bi država poticala one umjetnike koji doista i žive od umjetničkog rada, koji su u naponu snage – kaže državna tajnica Nina Obuljen. Isto tako, razmišlja se i o uvođenju odredbe da samostalni umjetnik obvezno mora prijavljivati porez jer im je do sada to bilo prepušteno na volju. A praksa državnog plaćanja osiguranja mogla bi preživjeti i hrvatski ulazak u EU, jer se za to izborila i Slovenija, dodaje Nina Obuljen.
Lončar: Dosta mi je hajke na samostalne umjetnike
I dok je poreznim obveznicima čudno da se na listi ZUH-a nalaze i glumci koji naveliko glume u sapunicama, gdje se dan snimanja navodno plaća oko 300 eura, dugogodišnju samostalnu umjetnicu Vitomiru Lončar čudi što u sapunicama naveliko glume i oni privilegirani glumci koji imaju stalni posao.
– O njima ne pišete, a uzimaju pauze u kazalištima da bi glumili u sapunicama dok samostalni umjetnici moraju preživjeti u državi u kojoj nema glumačkih cjenika niti se znaju uvjeti rada – ljuti se Vitomira Lončar. Ona je lani pisala i protestno pismo Vladi nakon što je jednostrano smanjen koeficijent za samostalne umjetnike sa 1,2 na 0,8 posto. Time je država uštedjela 16 milijuna kuna (na ZUH će umjesto 49 potrošiti 34 milijuna kuna), a samostalnim je umjetnicima za 33 smanjila naknade za bolovanje i mirovine i to trajno. A o tome javnost šuti.