ZADAR – Luce ima 17 godina, ide u treći razred srednje Medicinske škole u Zadru. Na prvi pogled, ta vesela, pričljiva i za svoje godine vrlo zrela djevojka nimalo se ne razlikuje od vršnjakinja s kojima dijeli školske klupe.
Redovno ide na nastavu, sprema ispite, odrađuje svoju praksu u bolnici i domu za starije. Međutim, Luce je već u petome mjesecu trudnoće, tijekom ljetnih praznika postat će majka.
– Šok. Veliki šok. To je bio prvi osjećaj kad sam doznala da sam trudna, i meni i mami s kojoj živim otkad je umro tata. U školi, prvo sam rekla profesorici tjelesnog, pa razrednici. Ne mogu vam opisati koliko sam bila sretna što je prvo njihovo pitanje bilo kako se osjećam, jesam li dobro i trebam li pomoć. Nikakve osude, predbacivanja, samo potpora i briga. Takvo ponašanje profesora i ravnatelja pomoglo mi je da ovu situaciju izdržim najnormalnije, s radošću. O mojima u razredu neću ni govoriti. Svi su brižni, pipaju trbuh da vide kako se beba miče – kaže Luce, sretna što joj se termin poklopio sa školskim praznicima pa će prve mjesece nakon poroda provesti kod kuće s bebom, a škola zbog toga neće patiti. Ni ocjene.
Potpora obitelji i momka
Njezina brojna obitelj, kao i njezina 22-godišnjeg momka, uskakat će kad god bude potrebno, a ona će stažirati i upisati studij defektologije, to joj je velika želja. Uz ovakvu potporu u obitelji i školi, uvjerena je da će uspjeti.
Potpora, međutim, nije sve što će Luce dobiti od škole koju pohađa. Prof. Davor Vidaković, ravnatelj škole, odlučio je da Medicinska škola svojim trudnim učenicama pomaže novčano, sa po dvije tisuće kuna. Ni to nije sve: razredni kolege skupe novac i kupe im kolica za bebu. Iako simbolična gesta, djevojkama puno znači.
– Iako su nam mnogi to spočitavali, mi smo odabrali ovakav način. Nije riječ ni o kakvoj populacijskoj politici, želimo da naše učenice znaju da mogu računati na svoju školu u slučaju trudnoće. Trudne djevojke susreću se s raznim traumama i situacijama u obitelji, s roditeljima koji žele da one skrivaju svoju trudnoću. Upravo zato škola im mora biti potpora u svakom pogledu. Mi smo im desna ruka, rame za plakanje i smijanje.
Maksimalno smo prilagodili praktični dio nastave koji djevojke moraju odraditi, profesori s njima rade u svoje slobodno vrijeme ako imaju problema s gradivom, uskočimo im s terminima ispita i zadaća. Lani smo imali slučaj učenice koja je išla na porod nakon što je primila svoju diplomu. Taman smo joj stigli čestitati na maturi i odveli je u rodilište – kaže ravnatelj Vidaković, koji školu vodi već 15 godina.
Koliko uspjeha ima takav pristup, svjedoči i činjenica da ni jedna maloljetna majka, a godišnje ih u školi imaju dvije do tri, nije odustala od školovanja niti je zbog trudnoće izgubila godinu.
Priča iz zadarske Medicinske, kaže Silvija Stanić iz udruge roditelja “Korak po korak”, koja vodi za sada jedini hrvatski projekt za pomoć maloljetnim trudnicama i majkama, jedinstven je i trebao bi služiti za primjer svim školama. U Hrvatskoj se godišnje porodi 1800 maloljetnih majki u dobi između 14 i 19 godina.
Program za pomoć
Većina njih, međutim, doživi potpuno drukčiju sudbinu od Lucine: trudnoću moraju skrivati, a uz to se nositi još s osudama, osjećajem srama i odbačenosti. Najbolji primjer za to slučaj je učenice jedne zagrebačke strukovne škole kojoj je nedavno, kao “pedagoška mjera” zbog trudnoće, izrečeno isključenje! Tek nakon intervencije te udruge, djevojka je ostala u školi.
– Tko zna koliko takvih primjera ima, samo se o njima ne zna jer se djevojčice pomire s time i ne traže pomoć. Umjesto da ostanu uključene u nastavu i da im se pomogne, trudnim učenicama preporuča se da polažu razredne ispite i da uopće ne dolaze u školu, nego da se “kući odmaraju”.
Time im se navodno olakšava trudnoća, ali zapravo se radi o stavu da trudna učenica u školskoj klupi nije dobar primjer svojim vršnjakinjama i da ih je najlakše izolirati, što je najgore rješenje – kaže Stanić.
Upravo zbog takvih slučajeva, Ured dječje pravobraniteljice uskoro kreće u izradu jedinstvenog protokola po kojemu će se morati ponašati sve škole u slučaju učeničke trudnoće. Maloljetne trudnice i majke više neće ovisiti o dobroj volji pojedinih profesora i ravnatelja, nego će se škole morati držati preporuka koje zajedno izrađuju tri ministarstva – prosvjete, zdravstva i obitelji, te centara za socijalnu skrb.
Primjer zadarske Medicinske škole trebao bi postati pravilo, a ne iznimka.
