Organizacija za numeričke resurse, službeni predstavnik pet Regionalnih internetskih registara, kaže kako na internetu nema više puno mjesta za nove IP adrese, a to bi moglo “imati ozbiljne posljedice”.
Organizacija, odgovorna za dodjeljivanje preostalih adresa, pozvala je tvrtke, operatere, vlade i korisnike da ispune svoje uloge u prihvaćanju novog protokola IPv6, kako bi ograničili utjecaj malenog broja preostalih IP adresa na budućnost korištenja interneta.
Stari protokol odlazi u povijest
Internet Protokol verzije 6 (IPv6) je nasljednik IPv4. Ti protokoli odnose se na način na koji se IP adrese stvaraju i dodjeljuju. IPv4 koristi 32-bitne adrese, što znači da je njihov konačni broj ograničen 4,294,967,296 jedinstvenih adresa. U protokolu svaku IP adresu predstavlja niz brojeva, kojima se za korištenje daje lako pamtljivo i jednostavno ime.
Ključni razlog za redizajn internetskog protokola bilo je konačno iscrpljenje mogućeg broja IP adresa generiranih preko IPv4. o tome se počelo razmišljati još u 80-im godinama prošlog stoljeća, ali problem je jednostavan. Malo tko je mislio da će doći do ovakvog razvoja. Deset posto od četiri milijarde još uvijek je ogroman broj od 400 milijuna mogućih web adresa, ali s ovakvim razvojem interneta, samo je pitanje vremena kad će doći do iscrpljenja mjesta.
U studiji koju je 2008. godine proveo Google, navedeno je kako protokol IPv6 ima manje od jedan posto udjela u generiranju novih adresa u bilo kojoj zemlji. Trenutno se predviđa da bi IPv4 svoje resurse za generiranje novih adresa mogao iscrpiti u 2011. godini.
Ključni problem
“Ovo je ključna prekretnica u rastu i razvoju globalnog interneta. S manje od 10 posto adresa dostupnih u IPv4 rasponu, iznimno je važno da internet zajednica poduzme odlučne i promišljene korake kako bi osigurala globalno prihvaćanje IPv6”, rekao je predsjednik Organizacije za numeričke resurse Axel Pawlik.
“Ograničene IPv4 adrese ne daju nam dovoljno resursa kako bismo ostvarili ambicije koje svi imamo za globalni pristup internetu. Razvoj IPv6 je ključni infrastrukturni razvoj koji će omogućiti da mreže podržavaju milijarde ljudi i uređaja koji će se spajati u nadolazećim godinama”, dodao je.
Stručnjaci tvrde da je prelazak na IPv6 relativno jednostavan, ali skup, i za tvrtke i za pružatelje usluga pristupa internetu, jer je potrebno osigurati kompatibilnost starog softvera i hardvera s novim protokolom. Na korporativne mreže treba instalirati novu opremu, a pružatelji usluga vjerojatno će korisnicima morati slati nove rutere.
