ZAGREB – Hrvoja Markulja, prvog supruga premijerke Jadranke Kosor i direktora Hrvatske diskografske udruge, organizacije koja okuplja diskografe, strukovna tijela, promiče interese, lobira i bavi se zaštitom autorskih prava, te direktora Porina, najznačajnije hrvatske diskografske nagrade, šira javnost upoznala je početkom 90-ih.
Bile su to godine kad su se mlada hrvatska država i brojni entuzijasti uz sve borili i za uspostavu autorskih prava, zaštitu intelektualnog dobra i promicanje Hrvatske u svijetu. U dane kad slavimo punoljetnost nove Hrvatske, ustoličujemo trećeg predsjednika Ivu Josipovića i pozitivno ocjenjujemo poteze Vlade Jadranke Kosor, razgovaramo s čovjekom koji ih doista poznaje. Hrvoje Markulj prvi put ekskluzivno govori o svom bliskom suradniku Ivi Josipoviću i o svojoj prvoj supruzi.
Suradnja dobro počela
Suradnja Ive Josipovića i Hrvoja Markulja počela je 1995. godine. Svjesni važnosti zaštite autorskih prava, našli su se na istom projektu.
– Jednostavno je trebalo urediti situaciju – prisjeća se Markulj, dodajući da se u bivšoj državi o autorskim pravima brinuo SOKOJ, s centralom u Beogradu, a u Hrvatskoj je osnovan ZAMP. Trebalo je urediti mnoge stvari, ponajviše pravne, ali i organizacijske. Upravo tada upoznao je Ivu Josipovića, kad je iz Suzy, nekadašnje diskografske kuće koja je na svoj način podržavala i alternativu, posebno novi val, prešao u Orfej, novoosnovanu diskografsku kuću u vlasništvu HRT-a.
– Suradnja je dobro počela – kaže Markulj. – Osnovali smo HDU (Hrvatsku diskografsku udrugu) i hrvatsku diskografsku nagradu Porin. Intenzivno smo se družili, a kontakti su nas zbližili i u profesionalnom i u ljudskom smislu. Dijelili smo istu sudbinu oko Porina, pregovarali s HRT-om.
Slična razmišljanja
– Ivo je bio u Upravnom odboru Porina i ekspert za klasičnu glazbu. U vrijeme kad sam bio glavni tajnik HDS-a, dijelili smo čak i kancelariju.
Svakodnevna druženja donijela su i povjerenje, ali i slična razmišljanja. Tako je prije nekog vremena samom Markulju palo na pamet da bi baš Ivu Josipovića želio vidjeti na Pantovčaku. Nekad sasvim obična poruka, danas anegdota.
– Prije nešto više od dvije godine poslao sam Ivi SMS da bi se mogao kandidirati za predsjednika države jer sam smatrao da ima dobar nastup, obrazovanje i mirnoću. Njemu je ta moja gesta bilo jako draga jer je htio čuti glas naroda. Jednostavno, smatrao sam da čovjeka s tim kvalitetama treba na najbolji način iskoristiti. Naša mala država nema puno tako kvalitetnih ljudi. Kad je počela njegova kandidatura za predsjednika, nisam vidio drugog boljeg kandidata od njega.
Sklon debljanju
Često susretao i s prigovorima da Josipoviću nedostaje krvi i strasti. Markulj jednostavno kaže da u tu teoriju ne vjeruje.
– Mislim da to nije istina, jer čovjek koji se bavi glazbom jednostavno ne može biti bez strasti. Ivo je samo fino odgojen, disciplinirano kontrolira sebe i situaciju na kvalitetan način. Čovjek nevjerojatne samodiscipline. U nekoliko situacija sam ga vidio kad je bio vrlo ljut, no nikada nije prešao granicu civiliziranog ophođenja. No, svakako nije tip koji će, poput primjerice nekad Nikite Hruščova, lupati cipelom po govornici Ujedinjenih naroda. Ivo je vrlo uporan čovjek i takav je cijelu svoju karijeru, rekao bih dalekovidno, vidio i iza ugla.
Naravno, sve zanimaju i predsjednikove mane. Markulj se sjeća da se jednom sam požalio. Razlog – višak kilograma.
– U nekom razdoblju Ivo je bio nabacio dosta kilograma, pa mi se iskreno požalio da stalno radi noću, ali i posjećuje hladnjak. Opravdavao se da je to jedino doba kada ima savršen mir. No, vidio sam da se uoči predsjedničke kampanje vratio na staru kilažu.
Uz to što odlično poznaje budućeg predsjednika, Hrvoje Markulj je i prvi suprug naše premijerke. Procjenjuje da će njih dvoje savršeno uspostaviti dijalog, a to argumentira na sljedeći način:
– Oboje su ozbiljni i vrlo odgovorni ljudi. Ona odlično vodi Vladu, oduvijek je bila odlikašica i disciplinirana osoba. Svaki zadatak samelje do kraja.
Nije nam bilo loše
Kad je postala premijerka, nisam bio nimalo iznenađen. Čak i kad su ljudi u početku sumnjali u nju, ja nisam, vjerovao sam da će se savršeno snaći. Drago mi je da su se moja razmišljanja pokazala točnima. To se kod ljudi odmah prepozna.
I kada je iz malog mjesta došla u Zagreb, savršeno se snalazila u najtežim situacijama. Bila je podstanarka, radila je i završila fakultet. To može samo vrlo disciplinirana osoba.
Njihov odnos danas ničim nije opterećen, stoga Markulj rijetko o njoj govori, poštujući njezinu želju da čuva privatnost.
– Često se sretnemo, jer i grad i država su mali. Naši su susreti pristojni i civilizirani, a imali smo i dobrih poslovnih kontakata.
Njihov brak trajao je otprilike četiri godine, od 1977. do 1981. godine, a prije toga su vrlo kratko hodali, kaže samo oko šest mjeseci.
– U to vrijeme ona je bila vanjska suradnica Hrvatskog radija, a ja sam bio urednik na Televiziji, pa smo katkad surađivali. Ljubavna iskra je planula u Dubrovniku.
Markulj se prisjeća zajedničkog druženja u legendarnoj radijskoj emisiji “Zlatna nit”.
– Tako zaljubljenima i mladima nije nam bilo teško živjeti u podstanarskom stanu, na zagrebačkom Kaptolu, u blizini popularne ljekarne. Stanovali smo u Kaptolskim zidinama sve dok poslije nisam naslijedio kuću u koju smo se preselili. Ali, na kraju iskreno kaže, potom je završila i njihova ljubavna priča.
