Najnovijim pomilovanjima nekolicine osuđenika za teža kaznena djela, predsjednik Republike Stjepan Mesić opasno se približio brojci od 500 zatvorenika kojima je na prijedlog odgovarajuće komisije za pomilovanja smanjio, ublažio ili ukinuo kaznu.
Najpoznatija imena među osuđenicima koje je pomazila ruka predsjednika Mesića su jedan od ratnih zapovjednika obrane Gospića Stjepan Grandić, koji je gulio deset godina robije za ratni zločin, bivši suvlasnik i direktor “Glumina banke” Marko Marčinko, Zadranka Ana Magaš kojoj je presuđeno za ubojstvo supruga Lucijana Magaša, bivši diplomat Zvonimir Marković kojeg je uhvatilo u nenamjenskom trošenju državnog novca te troje splitskih dilera Natali Šunjić, Siniša Pleština i Igor Perak.
Upravo zbog potonjeg pomilovanje splitskog trojca 2001. u javnosti se podiglo dosta prašine, jer je, među ostalim, protiv tog pomilovanje bilo nadležno splitsko Državno odvjetništvo. Grandiću je predsjednik Mesić smanjio kaznu za dvije godine, protiv čega je bilo Ministarstvo pravosuđa.
Zgražanja javnosti bilo je i oko predsjednikova “pomazanja” Antuna Lovika, bivšeg vozača generala Martina Špegelja i Ivana Milasa. Lovik je bio suđen za niz pljački, a toj se navadi vratio i nakon pomilovanja s Pantovčaka.
S druge strane, Mesićeva odluka da Ani Magaš smanji zatvorsku kaznu sa pet na 3,5 godina, nakon čega je ona izišla na slobodu, dočekana je s odobravanjem u većem dijelu javnosti.
Iako takve javne aklamacije nije bilo u slučaju pomilovanja Marka Marčinka, moglo bi se kazati da je Mesić tim potezom donekle ispravio nepravdu prema bivšem direktoru “Glumine” koji je, prema svim raspoloživim činjenicama, ispao kolateralna žrtva obračuna u državnom i u vrhu nositelja financijske moći u zemlji krajem devedesetih godina prošlog stoljeća.
Bez izjašnjavanja
Predsjednik Mesić postavio je 2001. rekord svojeg mandata od 135 pomilovanih osuđenika, da bi već 2002. uslišio molbe samo 48 osoba. Od 2003. do 2009. prosječno bi preinačio kazne za pedesetak osuđenika. Broj upućenih molbi, međutim, u pravilo je bio višestruko veći od broja pomilovanih.
Tako je i u najnovijoj prilici, o čemu je odluka u “Narodnim novinama” objavljena 9. prosinca ove godine, predsjednik države smanjio kazne trojici od 92 osuđenika koji su zatražili oprost ili ublažavanje kazne.
Mesićev prethodnik na Pantovčaku Franjo Tuđman također je obilato koristio mogućnost pomilovanja, a procjenjuje se – jer nema službenih podataka – da je pomilovao najmanje tisuću osuđenika. Samo tijekom 1997. i 1998. Tuđman je, kao i Mesić, na prijedlog pripadajuće komisije za pomilovanja, preinačio kazne za 649 osuđenika, od čega je u 396 slučajeva postupak za pomilovanje pokrenulo po službenoj dužnosti Ministarstvo pravosuđa zbog sudjelovanja osuđenika u Domovinskom ratu.
Uspoređujući praksu ukidanja i ublažavanja kazni dvaju predsjednika Republike, Tuđmanova dugogodišnja suradnica i bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt ističe kako je prvi hrvatski predsjednik donosio, među ostalim, odluke prema zakonskim propisima o oprostu i amnestiji za sudionike oružane pobune u Hrvatskoj.
– Zajednička karakteristika odluka o pomilovanju obaju predsjednika je da se nikada nisu izjasnili koja su to kaznena djela za koje nema oprosta ili pomilovanja – kazala nam je Škare-Ožbolt.
