ZADAR – Zagrepčanka Mirjana Trošelj optužila je zadarski Centar za socijalni rad za zaobilaženje obitelji kod određivanja skrbništva za njezinu tetu, pokojnu Katu Trošelj iz Starigrada – Paklenice, te nezakonito postupanje s njezinom imovinom.
– Izvršila se nepravedna pljačka imovine naše pokojne tete, a sve po „slovu zakona”. Pokojna teta je bila gluhonijema i 2001. godine je smještena u dom u Zemuniku. Smještaj je vrlo korektno provela socijalna radnica zadarskog Centra Ljilja Fabac, a rodbina je obaviještena kako će teti dom plaćati Ministarstvo socijalne skrbi, 1500 kuna mjesečno, te da će Ministarstvo nakon njezine smrti naplatiti od prodaje neke njezine nekretnine – kaže Mirjana Trošelj, nećakinja pokojne Kate, prema kojoj nepravilnosti u vođenju skrbi nad njezinom tetom počinju kada je socijalna radnica koja je vodila odlazi u mirovinu, a preuzela je druga socijalna radnica Centra:
Parcele uz more
– Bez prethodne obavijesti rodbine, 2001. godine, netko proglašava socijalnu radnicu Katarinu Šašić skrbnicom pokojne tete, i ne pitajući rodbinu želi li netko biti skrbnik. A teta ima više nećaka. Sve se odvija potajice i onako podmuklo. Tako socijalna radnica Šašić raspolaže njezinom imovinom i 2005. godine je skida sa skrbi Ministarstva. Opet potajice i bez znanja rodbine. Katinu imovinu rasprodaje ili daruje svojim suigračima po principu “ja tebi, ti meni”. A imovina pokojne tete su zemljišta u Starigradu, dvije parcele su uz more, i sveukupna vrijednost im je oko 150 tisuća eura. Ona za života, za skrb i troškove nije mogla potrošiti više od 20 tisuća eura. Gdje je preostala imovina i ostatak novca?
Mirjana Trošelj tvrdi da ništa ne traži za sebe i da se ona svog dijela, ako je išta pripada, odriče u korist rođakinje Vesele čija je majka Anka skrbila o pokojnoj teti Kati dok je mogla.
U zadarskom Centru za socijalni rad su jednako oštro reagirali na optužbe kojima ih je zasula nećakinja pokojne Kate. S Mirjanom Trošelj su se, očito, raspravljali više puta jer je ravnatelj Centra Tomislav Orović odmah znao o kojem se slučaju radi te je odbacio svaku mogućnost iskorištavanja pokojne starice.
– Korisnica je 1990. godine potpuno lišena poslovne sposobnosti, a za skrbnika joj je imenovana njezina sestra. Godine 2003. skrbnica izjavljuje da više ne može obavljati skrbničku dužnost, a umjesto nje, po službenoj se dužnosti imenuje socijalna radnica iz Centra za socijalni rad u Zadru. Ostali članovi njezine obitelji ne žele biti skrbnici, pa tako ni njezin brat, inače otac Mirjane Trošelj, koji je pismenom izjavom odbio biti skrbnikom sestri. Korisnica je 2001. godine rješenjem Centra smještena u Dom za odrasle osobe s psihičkim teškoćama u Zemuniku – kaže ravnatelj zadarskog Centra za Socijalni rad Tomislav Orović i napominje kako je člankom 190. Zakona o socijalnoj skrbi propisano da je korisnik dužan u svrhu plaćanja svog smještaja sudjelovati svim svojim prihodima kao i imovinom koja ne služi članovima njegove obitelji.
Tako je i dio imovine pokojne Kate Trošelj prodan uz prethodnu suglasnost Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Orović navodi kako se iz toga namirio trošak smještaja u ustanovi, izradila grobnica za korisnicu i platio trošak pogreba te da je ostatak novca oročen u banci i biti će sastavni dio imovine na ostavinskoj raspravi.
Učestalo se suočavamo s ovakvim postupanjem članova obitelji koji se za bolesnog, nemoćnog ili napuštenog člana, kao i u ovom slučaju, ne brinu, niti interesiraju, a počinju se zanimati nakon njihove smrti jedino za njihovu imovinu.
Ako je bilo tko od rodbine pokojne Kate Trošelj uvjeren u nezakonitost postupanja Centra, upućujemo ih da se obrate nama nadležnom ministarstvu ili da nas tuže sudskim putem – poručio je Orović i dodao kako sve relevantne dokumente ne može iznositi u javnost, ali se neposrednim uvidom u Centru sve može provjeriti.
