Vatrogasci i mještani obranili Crno

ZADAR – Stravičan požar koji je u noći sa nedjelje na ponedjeljak buknuo na šumskom području između Smokovića i Crnog uništio je čak 250 hektara hrastove šume, crniku, smreku i vrlo veliku površinu niskog raslinja i suhe trave, piše Zadarski list. Na trenutke se plamen uzdizao više desetaka metara u visinu, a dim je kuljao kao iz vulkanskog kratera. Osim vjetra i noći, vatrogascima i mještanima Crnoga gašenje je otežavala i blizina minsko sumnjivog područja.

Veliki šumski požar je buknuo u nedjelju navečer oko 19.20 sati na predjelu Smoković – Murvica – Crno. Požar je lokaliziran u ponedjeljak ujutro oko 6.30 sati nadomak naselja Crno. Tek su se po svanuću, mogle vidjeti strašne posljedice požara. Plameni jezici progutali su šumu, a vatrogasci su dežurali na mjestima na kojima je još bilo žara.

/U gašenju požara sudjelovala su 22 vatrogasna vozila i 62 vatrogasca, a jučer ujutro kanader i zračni traktor. Požar je gasila Javna vatrogasna postrojba Zadar i Državna interventna postrojba te Dobrovoljna vatrogasna društva Pljusak, Ražanac, Posedarje, Sv. Filip i Jakov Sukošan, Škabrnja i Privlaka. Također, u gašenje su se aktivno uključili i mještani Crnog.

– Vatra se nošena jakim vjetrom strelovito širila, gutala šumu, travu i sve što je našla pred sobom. Kao neman gutala je sve u pravcu Crnoga, nakon neprospavane noći priča Anita Grgurović, predsjednica Mjesnog odbora Crno, koja je među prvima o požaru obavijestila Šošu.

Oko 23 sata sa crkve Sv. Nikole u Crnom zvonarica Mafalda Vukoša oglasila je zvona. Zvuk zvona u to neuobičajeno vrijeme bio je mještanima znak za uzbunu. U malom selu nadomak grada u tili čas skočilo je 70-ak mještana i pohitalo u pomoć vatrogascima, brentačama, tamanini-pumpama, sjekirama, granama, golim rukama.

– Najkritičnije je bilo oko ponoći. Vatrena buktinja nevjerojatnom brzinom se frontalno približavala gospodarskim i obiteljskim kućama. Prijetila nam je apokalipsa, usprkos nadljudskim naporima vatrogasaca i mještana vatrenu stihiju kao da ništa nije zaustavljalo. Preskakala je protupožarne putove. Priprijetila je i domovima, vidno umoran prepričava Mile Grgurović koji je cijelu noć kao aktivni gasitelj proboravio na požarištu.

Mještani Crnoga su zahvalni Bogu što nitko nije nastradao i što su im kuće ostale neopožarene, a što je gledajući kuda se vatra širila ipak pravo čudo.

– Poslije ponoći, srećom, jaka bura se počela stišavati. I vjetar je promijenio smjer, više prema istok, dalje od nogometnog igrališta i prvih kuća. Osim nekoliko dežurnih vatrogasaca obrana od požara nastavila se kod zrakoplovne baze. Zbog mraka kretali smo se protupožarnim putovima. Međutim, gasilo se i u minsko sumnjivom području. Tko je u tom trenutku na išta mislio nego na obranu kućnih pragova od požara, u jednom će dahu mladi crnički ugostitelj Marko Grgurović dodajući kako su u zoru kad je vatra već gotovo bila pod kontrolom u pomoć su pristigli kanader i air traktor. Zbog mraka, nažalost, prije i nisu mogli sudjelovati u gašenju.

Strah je tijekom noći rastao, no nikom od mještana nije ni palo na pamet da se ukrca u automobil i ode. Svi su ostali gasiti ili su bili u pripravi, spremni za gašenje, zlu ne trebalo.

– Bila je pakleno, prijetila nam je ozbiljna opasnost i od evakuacije. Ipak, stotine vatrogasaca i mještana krajnjim naporom uprli su snage i obranili kuće. Vatrena stihija je zahvaljujući hrabrim gasiteljima i Božjom pomoći zaustavljena 600-700 metara od kuća, reći će gospođa Eva koja je cijelu noć uz požarište kao svojevrsna logističarka putem mobitela bila u stalnoj vezi sa crničkim gasiteljima.

Osim muškaraca i žene iz Crnog su bile spremne gasiti požar ili barem raznositi vodu i osvježavajuće piće hrabrim, požrtvovanim i žednim gasiteljima, spasiocima Crnoga. Primjer koji bi svakako trebalo slijediti.