ZAGREB – Neprehrambeni proizvodi koji se ubuduće budu prodavali u Hrvatskoj, više na svojim deklaracijama neće morati imati navedenu, kao što je sada slučaj, zemlju porijekla proizvoda – novost je u izmijenjenom Zakonu o zaštiti potrošača, pripremljenom u Ministarstvu gospodarstva za daljnju proceduru donošenja
Kako stoji u izmjenama zakona, oznaka, koja se do sada zvala deklaracijom, morat će sadržavati samo naziv i adresu sjedišta proizvođača ili trgovca koji proizvod stavlja na tržište, ne i zemlju porijekla u kojoj proizvođač ima svoje pogone ili ugovorenu proizvodnju. Primjerice, na deklaraciji igračke ili odjeće proizvedene u Kini za francuskog proizvođača, Kine kao zemlje porijekla više neće biti, već će se navoditi samo Francuska, piše Novi list
To će, smatraju potrošačke udruge u Hrvatskoj, potrošače dovoditi u zabludu, i uskraćivati im bitne informacije, no kako pak pojašnjavaju pravni stručnjaci upućeni u ovo područje, hrvatski se propisi samo usklađuju s europskima, koji »made in« oznaku više ne priznaju, pogotovo ako je riječ o proizvodu stvarno proizvedenom u EU, i plasiranom u druge zemlje Unije.
EU inzistira, međutim, i na brisanju zemlje porijekla koja nije unutar EU-a, što se opravdava »otvorenim globalnim tržištem«, no zapravo je riječ o tome da su prava proizvođača – koji su se zbog jeftinije radne snage i općenito povoljnijih uvjeta proizvodnje razgranali po svijetu – nadjačala prava potrošača na osnovno – istinitu informaciju o proizvodu.
I u samom Ministarstvu gospodarstva može se čuti kako se brisanjem zemlje porijekla iz deklaracije štite informacije o tome gdje koji proizvođač svoju robu proizvodi, što je uobičajena poslovna politika u svijetu, no činjenica je i to da potrošači više neće znati tko je, i u kojim uvjetima, nešto proizveo.
U postojećem Zakonu o zaštiti potrošača stoji, naime, da je na deklaracijama domaćih proizvoda obavezno navesti naziv i sjedište proizvođača te zemlju porijekla, a na uvoznim pak naziv i sjedište uvoznika te zemlju porijekla, pri čemu se njome smatra zemlja u kojoj je proizvod nastao, ili je podvrgnut procesu koji je posljednji bitno promijenio njegova svojstva. Kako, međutim, stoji u izmijenjenom zakonu, na oznaci proizvoda mora navedeno biti samo ime i sjedište proizvođača, ili pak trgovca koji proizvod stavlja na tržište.
Kako ističu u Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača, koja se na ovo već žalila Ministarstvu gospodarstva, proizvođač i trgovac nipošto nisu isto, što znači da će, ukoliko na deklaraciji stoji naziv trgovca, taj trgovac odgovarati u slučaju štete, a proizvođaču će se izgubiti svaki trag.
– Priprema nam se dodatno ogoljen Zakon o zaštiti potrošača, jer se gubi pravo na izbor i cjelovitu te istinitu informaciju. Finski mobitel proizveden u Rumunjskoj sad će biti finski, iako od zemlje do zemlje postoje velike razlike u kvaliteti rada, što potrošači imaju pravo znati, napominje Ilija Rkman, predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača.
– Prije šest godina, kad smo dobili prvi Zakon o zaštiti potrošača, imali smo Arthurov mač u originalnim koricama, a sad su nam ostale samo originalne korice, i kopija mača, ističe Rkman. Prema njegovim riječima, prava potrošača ovim su smanjena, a ‘prsti’ interesnih, poslovnih lobija, očigledni. Osim toga, može se čuti od pravnih stručnjaka koji se bave ovim pitanjem, Hrvatska, koja želi ući u EU, nije u poziciji pregovarati o ostavljanju »zemlje porijekla« u svom zakonu, kad Unija, kao jedinstveno tržište, smatra da je ‘proizvedeno u EU’ sasvim dovoljna informacija, koja neće kočiti promet roba.
Činjenica je, pritom, da neke, stare članice EU-a, ni same nisu ukinule »made in« oznaku, i da je unutar zajednice općenito ovo pitanje neusklađeno, no činjenica je i to da mi pravila, koja netko drugi ne mora ispoštovati – moramo.
