ZAGREB – Zakon o vodama prošao je prvo čitanje i već je podignuo buru u saborskim klupama, ali i javnosti. Kritičari osporavaju zakon jer sumnjaju da će država otvoriti put za rasprodaju rijeka, jezera i izvorišta strancima te na taj način krpati rupe u proračunu.
S čak 9 i pol milijardi kubika kvalitetne vode Hrvatska je među pet vodom najbogatijih europskih zemalja. Za 20 godina, prema podacima UN-a, potrošnja vode porast će za čak 650 posto, stoga Hrvatska ima prirodno bogatstvo na koje će moćne zemlje sigurno baciti oko.
Novi zakon o vodama propisuje osnivanje Agencija za regulaciju vodnih usluga – cijene vode neće više određivati gradovi i županije već država. Time će se smanjiti divljanje cijena i uspostaviti kontrola nad financijama. Nadalje, Zakon predviđa da vodovodna i kanalizacijska infrastruktura više ne budu dio stečajne mase propalih komunalnih poduzeća. I njih preuzima država.
Rijeke nisu opće dobro nego vlasništvo države
Novitet je i status hrvatskih rijeka. Prema modelu preuzetom iz slovenske i mađarske prakse, rijeke neće dobiti status općeg dobra, kao što ima more, već ostaju javno dobro – isključivo u vlasništvu države. No nekretnine na tim rijekama mogu postati privatno vlasništvo.
Upravo u tome kritičari Zakona vide prostor za prodaju izvorišta, crpilišta i tih nekretnina strancima. Krojači Zakona uzvraćaju – nacionalno dobro nitko ne može kupiti. I tako bi trebalo ostati jer, ako se može vjerovati znanstvenim agencijama, rat za naftu u budućnosti će postati u rat za vodu.
Iz Like dnevno otječe milijardu dolara
Od svih hrvatskih regija posebno je vodom bogata Lika iz koje, prema procjenama stručnjaka, na dan u Jadran otječe količina vode vrijedna oko milijardu dolara. Novac koji bi itekako mogao pomoći u vraćanju dugova.
Kako neslužbeno doznajemo, za partnerstvo u iskorištavanju hrvatskih voda već se prijavljuju Izrael, Cipar i Italija. No potrebnije od izvozne politke jest saniranje postojeće vodovodne mreže. Zbog njezina lošeg stanja 40% sveukupne vode jednostavno nam protječe kroz prste.
