Stečajni postupak nad nekadašnjim ponosom zadarske industrije stigao je kraju – za 4. svibnja sazvano je ročište vjerovnika, na kojemu će se provesti završna dioba stečajne mase. Tvornički krug Adrije prodan je društvu H-ABDUCO, koja upravlja imovinom Adiko banke, iste one koja je bila najveći vjerovnik Adrije, čime je spriječila da se zemljište proda u bescjenje, što bi značilo i otpis najvećeg dijela kredita. Pokretnine su prodane kupcu koji će strojeve i drugu opremu prodati kao sirovine.
Bilo je jasno da se u postupku neće moći namiriti niti razlučni vjerovnici, koji su prijavili 22,8 milijuna kuna potraživanja. Stečajni upravitelj Dražen Vidman iz Ivanca uspio je prodajom prikupiti 3,9 milijuna kuna, ili 17 posto njihovih potraživanja. To se neće moći reći i za samog stečajnog upravitelja, kojemu bi prema prodanoj imovini trebala pripasti bruto nagrada od 131 tisuće eura. Ipak, kako je maksimalna naknada 83.615,37 eura, njemu će uz dodatnu nagradu pripasti ukupno 105.514 eura.
U svom završnom izvješću Vidman je naveo kako su u postupku iskrsli različiti problemi, počevši od toga da bivši stečajni upravitelj nije u propisanom raskinuo ugovore o radu sa zaposlenicima. Njihova potraživanja otišla su u zastaru jer radnici nisu poduzimali odgovarajuće pravne korake, ali je unatoč tome kupac nekretnine potpisao sporazum prema kojemu će im isplatiti 95.253 eura. Od početka nije bila organizirana adekvatna skrb o imovini, što je uzrokovalo krađe, devastaciju strojeva, požar, te najgoru štetu, onu uzrokovanu vremenskim prilikama. Posljedice takvih (ne)postupanja su vidljiva na pokretninama koje su bile dio nekadašnjeg strojnog parka, te na infrastrukturnoj devastiranosti i zapuštenosti koja se ogleda u propalim elektroenergetskim, vodnim i prometnim priključcima na javne mreže.
Zalihe mazuta i amonijaka su postale prijetnja zdravlju ljudi i okolišu. Bivši stečajni upravitelj je nadležna tijela Grada Zadra i Zadarske županije upoznao sa situacijom, nakon čega je uslijedilo izmještanje amonijaka. Spremnik sa mazutom nije izdržao, pa je mazut počeo istjecati, no uslijedila je sanacija tvorničkog kruga, čime je spriječena eskalacija problema. Procijenjena vrijednost imovine na početku unovčenja bila je oko 11 milijuna eura, no protek vremena i izostanak interesenata je značajno utjecao na pad vrijednosti. Imovina je u građevinskoj zoni, pa je za očekivati da će kupac ostvariti svoje poduzetničke ideje vezane uz taj prostor.
Stečajni postupak je najnegativnije utjecao na sve pokretnine koje su ušle u stečajnu masu, iz jednostavnog razloga što nisu unovčene odmah po Danu otvaranja, kada su još imale neku uporabnu vrijednost.
