OSLO – Unatoč svim kontroverzijama, Nobelova nagrada ostaje i opstaje kao univerzalno mjerilo vrijednosti. Za znanstvenike, pisce i političare nema važnijeg međunarodnog priznanja nego što je to. U glavnom gradu Norveške Oslu dodjeljuje se nagrada za mir, dok nagrade za fiziku, kemiju, medicinu i književnost u glavnom gradu Švedske Stockholmu, 10. prosinca, na dan Nobelove smrti, predaje osobno švedski kralj. Pritom kralj tradicionalno održi zdravicu pokrovitelju i donatoru u čast: »Dame i gospodo, nazdravimo svi u čast velikog darovatelja Alfreda Nobela!«
Dio svoga golemog bogatstva, koje je zaradio patentom iz izuma dinamita, ostavio je budućnosti utemeljivši Nobelovu nagradu. I to postumno, kao nasljeđe za čovječanstvo, jer nije imao vlastitih nasljednika.
»Taj kapital, kojim će izvršitelj oporuke operirati u sigurnim vrijednosnicama, trebao bi biti temelj fonda čija će godišnja kamata biti podijeljena kao nagrada onima koji su u protekloj godini učinili najviše koristi za čovječanstvo. Kamata će biti podijeljena na pet jednakih dijelova«, napisao je Nobel u oporuci godinu dana prije svoje smrti, 10. prosinca 1896.
Ove su se godine Nobelovom nagradom za kemiju ovjenčali Japanac Osamu Shimomura te Amerikanci Martin Chalfie i Roger Tsien za otkriće i razvoj zelenog fluorescentnog proteina (GFP) koji je prvi put primijećen kod meduze. Taj se protein masovno koristi u laboratorijima za osvjetljavanje procesa u živim organizmima, poput razvoja stanica u mozgu ili širenja stanica raka.
Nobelova nagrada za fiziku dodijeljena je Amerikancu rođenom u Tokyu i dvojici japanskih znanstvenika, i to za dostignuća na području fizike elementarnih čestica od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Yoichiro Nambu te Makoto Kobayashi i Toshihide Maskawa pomogli su objasniti zašto je svemir građen od materije, a ne antimaterije, kroz mehanizam »spontano slomljene simetrije«, odnosno u ovom slučaju Higgsova mehanizma. Dobitnici će podijeliti novčanu nagradu od 1,4 milijuna američkih dolara.
Dva francuska i jedan njemački znanstvenik dobitnici su pak ovogodišnje Nobelove nagrade za medicinu, za otkriće ljudskog papiloma virusa (HPV), koji uzrokuje rak vrata maternice. Za to će otkriće Nobela dobiti Nijemac Harald zur Husen, dok će za otkriće virusa HIV-a, uzročnika AIDS-a, Nobela dobiti Francuskinja Francoise Barre-Sinoussi i njezin sunarodnjak Luc Montagnier. Francuski dvojac sudjelovao je u prvim otkrićima virusa 1983. godine te u kasnijim nastojanjima da se otkrije djelotvorno cjepivo.
Američki ekonomist Paul Krugman dobitnik je pak ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju za svoj rad na analizi utjecaja trgovinskih uzoraka na rast gospodarskih aktivnosti u različitim dijelovima svijeta. Krugman je zaslužio prestižnu nagradu od 1,4 milijuna dolara za formuliranje nove teorije koja daje objašnjenja za uzroke urbanizacije diljem svijeta. Također je postavio tezu prema kojoj će zaposlenici u dvije identične zemlje s razlikom u broju stanovništva imati različite plaće – u zemlji s većim brojem stanovnika bit će viša, jer će kompanije moći bolje iskoristiti ekonomiju razmjera i proizvoditi raznovrsnija dobra i to po nižim cijenama, stoji u obrazloženju nagrade.
Ovogodišnja Nobelova nagrada za mir otišla je u ruke Marttiju Ahtisaariju, čiji su napori za mir pridonijeli mirnijem svijetu i »bratstvu među narodima«, stoji u objašnjenju nagrade koje je objavio Norveški odbor za dodjelu Nobelove nagrade. Martti Ahtisaari se, »bez obzira na to koju je dužnost obnašao, uvijek jednakim žarom angažirao na rješavanju ozbiljnih i dugoročnih sukoba«. Uspio je posredovati u rješavanju sukoba na Kosovu, a 2008. godine pronalaženju mirnog rješenja problema u Iraku. Pridonio i rješenju sukoba u Sjevernoj Irskoj, središnjoj Aziji te na Rogu Afrike.
Možda nije zgorega napomenuti da se nagrada sastoji od zlatne medalje s likom Alfreda Nobela, diplome i novčanog dijela, koji se dodjeljuje iz kamata na glavnicu. Visina nagrade jednaka je za svih pet kategorija, ali iznos nagrade nije svake godine isti jer ovisi o veličini fondova i njihove rentabilnosti – kreće se oko milijun švedskih kruna.
Autor novih odlazaka
Ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost dobio je francuski romanopisac, esejist i autor knjiga za djecu Jean-Marie Gustave Le Clézio. Književni ga kritičari nazivaju i autorom novih odlazaka, poetične avanture i senzualne ekstaze, istraživačem ljudskosti iza i preko vladajuće civilizacije. e Clézio je odrastao u doticaju s dvama jezicima – francuskim i engleskim – a njegovi književni počeci vezani su uz boravak u Africi, gdje je proveo dio djetinjstva. Pozornost književnog svijeta privukao je već svojim prvim romanom Le proces-verbal iz 1963. godine. Uslijedilo je niz djela u kojima je opisao krizu i vladavinu straha u velikim gradovima Zapada. Već u prvim knjigama Le Clézio se predstavio i kao ekološki angažirani autor, što je naglašeno u romanima Terra amata, »Rat« i »Divovi«. Svjetski je uspjeh postigao romanom »Pustinja« (1980.) za koju je dobio nagradu Francuske akademije. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća Le Clézio je objavio nekoliko knjiga s meditativnim esejima inspiriranih duhovnošću Indijanaca. U Hrvatskoj nije mnogo prevođen, objavljena je njegova knjiga Mondo i druge priče«. U bivšoj Jugoslaviji 1987. godine u Beogradu mu je objavljena »Groznica«. Treba podsjetiti da je to prva Nobelova nagrada za književnost dodijeljena Francuzu nakon 1985. godine, kada ju je dobio Claude Simon.
