ZADAR – Zavod za javno zdravstvo i Grad Zadar organizirali su javnu trbinu, u hotelu Kolovare, na temu rastuće ovisnosti te njezinim metodama liječenja.
Predavanje su vodili ugledni stručnjaci: prof. dr. sc. Slavko Sakoman, šef Odjela za ovisnost u KB «Sestre Milosrdnice» u Zagrebu te Tomislav Stanić, umirovljeni glavni inspektor u Sektoru kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova.
U Hrvatskoj se lani od droge liječilo sedam i pol tisuća ovisnika. Najviše preminulih imalo je između 25-29 godina, a čak 15% umrlih bilo je staro od 20-24 godine.
Krajnje zabrinjavajuće zvuči i sam podatak da se crne brojke mladih ovisnika povećavaju iz godine u godinu, a da je broj smrtnih slučajeva uslijed konzumiranja droge od 2002. godine gotovo udvostručen.Zadar, s obzirom na stope stanovnika ima, uz Pulu, najviše liječenih ovisnika.
– Ekologija uma i mentalni prostor čovjeka, ono nešto što čini psihički aspekt ljudskog tijela utjecajem kemijske supstance postaje nevjerojatna konstrukcija, konstrukcija molekula koje zauzimaju izmjenjene pozicije u našem mozgu koje mi prepoznajemo i doživljavamo kao promjenu našega stanja, fazu slobode, koja je najsnažnija potreba u čovjeku. No, zašto ustrajemo u tom ponašanju kada znamo da se iz tih posljedica ne možemo izvući? Možemo li uopće utjecati na naš mentalni okoliš, na naše znanje i iskustvo?
Teško je ostati trajni doživotni apstinent jer je uporaba droga zagađivanje mentalnog okoliša, no doticaj sa sredstvima nudi spektar različitih supstanci koje čine neku novu konstrukciju, ostavljaju trag koji kasnije mozak koristi kako bi izvršio pritisak da to učinimo još jedanput. Nema moćnijeg i bržeg rješenja od droge, ona djeluje instantno, pruža ono čega smo tog trenutka najpotrebniji, ne pita za društvo, ljubav, emocije, ona je sve to. Što bi radili i činili da ne postoji ta supstanca koja nas «diže», da ne postoji ta kemija? Bi li se onda mogli zapitati što se zapravo dogodilo? Zašto smo postali ovisni? Razloge za povećanje broja umrlih od konzumiranja opojnih droga možemo potražiti u jednostavnoj činjenici povećane orijentacije sustava liječenja na detoksifikaciju, odnosno tzv. skidanje ili apstinenciju – naglasio je Sakoman.
Proizvodnja droge u svijetu, transport sredstava u zemlje potrošnje, te samoplasiranje u te iste zemlje potrošnje čini jedan lančani krug, kariku koju nije moguće tako brzo ukloniti. Ta činjenica, de facto, dovodi do povećanja nasilničkog ponašanja i organiziranog kriminala, čiji je index svake godine sve veći i veći. Narkokriminal se ne uklanja selektivno, to je organizirani proces kojeg neki još uvijek nisu svjesni – dodao je Tomislav Stanić.
Među značajkama koje «opisuju» većinu hrvatskih ovisnika iskače činjenica da najveći broj evidentiranih slučajeva u HZJZ-ovom registru ovisnika za 2007. godinu, njih čak 64%, ima završeno tek srednjoškolsko obrazovanje. Zbog tog manjka obrazovanja, činjenica je da i ne mogu dobiti stalan ili pristojan posao, pa se većina ovisnika, čak i nakon što se podvrgnu fazi apstinencije i liječenja, ponovno vraća tom istom začaranom krugu kojem se nigdje ne naslućuje kraja.
Koliki su razmjeri problema ovisnosti i terapijskih liječenja, dobro ilustrira i podatak da je u prošloj godini, unatoč Vladinim poticajima za zapošljavanje bivših ovisnika, tek njih 11-oro uspjelo dobiti pristojan posao.
U Hrvatskoj ima oko 1 100 000 ovisnika o nikotinu, 180 000 alkoholičara, oko 100 000 ljudi ovisnih o marihuani te oko 2000 novoregistriranih ovisnika o opojnim drogama svake godine, dok se godišnje na droge potroši više od dvije milijarde kuna.
