ZADAR – Povodom Dana grada Zadra u Hrvatskoj kazališnoj kući, Kazalište slijepih i slabovidnih osoba „Novi život” prikazalo je predstavu “Lopovluku nigdje kraja nema”.
Ova hiperbolička predstava prikazala je jedan vid društvene nebrige prema slijepima koji kroz krivo shvaćanje javnosti jednostavno imaju i podređen položaj u društvu. Predstava to problematizira kroz zanimljivu radnju koja nije domet velikih kazališnih komada, ali je stoga svojevrsan predložak za smijeh od srca jer ismijava upravo one društvene anomalije koje su nam svima jasne, ali i istodobno pokušava ukazati na potrebu drugačijeg pristupa prema slijepim osobama, jer ovakav kakav danas postoji nije valjan.
Predstava to vrlo slikovito prikazuje kroz radnju u jednom poduzeću gdje beskrupulozni, prepredeni šef zapošljava dvoje obrazovanih slijepca kako bi prosili za njega izvlačeći iz njihove i tako, jadne pozicije svoju osobnu korist. On bi im naravno za uzvrat udijelio i plaće, i to prave plaće, kako cinično kaže “one koje nikada nisu vidjeli” kako bi u isto vrijeme bio mecena i kriminalac, društveno prihvatljiv građanin, ali i bezosjećajna osoba. Slijepci naravno ne pristaju na tu njegovu ponudu, nego se obraćaju policiji zdušno tražeći zaštitu za svoja prava, no u ovakvom dovitljivom svijetu i policija je na strani jačih, tako da i u tom slučaju, od države gube zaštitu, gube pravo na svoj glas.
U toj šarenoj firmi postoji i još nekoliko osoba koje šefu , direktoru Dobriću, donose lovu pa se tako može naći raznoliki spektar likova od kriminalaca koji bi ukrali sve i svašta do prostitutki koje lovu donose nakon odrađenih noćnih termina, po mogućnosti koristeći se tabletama praxitena, koje nije lako nabaviti, ali ni to nije nemoguće jer firma svoje “igrače” ima i u zdravstvu gdje se za lovu i posao preko veze prodaju svakojaka uvjerenja i pišu recepti.
Predstava je dinamična, prepuna hiperboličkih elemenata koji prikazuju jedan crno-bijeli svijet, našu svakodnevicu s kojom se suočavano svakog jutra kada se probudimo. Prikazuje jednu perspektivu u kojoj se ne cijeni poštenost nego se traži način kako bi se možda one najpoštenije prevarilo na okrutan, ironičan način.
Kazalište slijepih „Novi život” je najstarije kazalište slijepih u svijetu. Svake godine odlazi na međunarodne predstave, koje organizira jedini takav festival u svijetu, a 2007. godine odnijelo je pobjedu na festivalu profesionalnih dramskih kazališta u Umagu u konkurenciji kazališta iz cijele Hrvatske, Italije, Srbije i Slovenije.
Vlažnu maramicu i nekoliko čuđenja ove predstave, dokaz suosjećanja jest i samo jedan redak iz izvedene pjesme…”ja Vladi pismo pišem, golema je moja tuga; i Albanac dobiva više, a Bosanac mi se sada ruga…”.
Danas u Republici Hrvatskoj civilne udruge imaju puno više senzibiliteta za ljude s invaliditetom nego što je to nekad bio slučaj, ali problema i nesporazumijevanja još uvijek ima.
Redatelj i autor predstave je Vojin Perić, a glumili su Zeko Miljenko, Ružica Domić, Kristina Šporčić, Nikola Vujnović, Ivana Veran, Dajana Biondić, Ana Biondić.
