ZADAR – Sinoćnjim izdanjem Zadar Mora odgledan je i posljednji u nizu dokumentarnih filmova iz serijala „Brodovi hranitelji” Darka Dovranića pod nazivom „Posljednji drveni autobusi”, prikazan je film „Solo” a Donat Petricioli je održao predavanje „Uvala Brbinjšćica, potencijalni rezervat”.
Za izvrstan glazbeni dio pobrinuli su se Ivan Petani i Josip Marcelić, koji su na svojim akustičkim gitarama odsvirali instrumentalne verzije poznatih pjesama. .
Iako su organizatori i ovu večer imali manjih tehničkih problema, ovog puta s postavkama razglasa, posjetitelji su mogli uživati u lijepim slikama i zanimljivim pričama, a sve s glavnim motivom očuvanja baštine.
U posljednjem filmu o drvenim autobusima, govori se o turističkim brodovima nastalim ranih 60-ih, u vrijeme obnove turizma nakon Drugog svjetskog rata, kada su se prvi radni brodovi počeli prenamjenjivati u turističke. Iz priča brodara uz Krila Jasenica, iz akvatorija Dubrovnika i Zadra, prati se odlazak drvenih autobusa, i dolazak metalnih kruzera. Drvene brodove valja zaštiti. To su već učinili neki brodari čiji brodovi, stari oko stotinu godina su pod zaštitom kao pokretna spomenička baština.
– Blago se na štiti nostalgijom i pjesmom, nego znanjem, poučava ovaj dokumentarni film.
Nakon filma Damir Vicković, koji je za film istraživao desetak godina, ispričao je publici u Sv. Donatu kako se prikupljao materijal, kako se putovalo duž obale i razgovaralo s brodarima.
-Zašto brod nije kulturna baština? I mi smo vlasnici krivi jer smo samozatajni i ne dovoljno uporni, rekao je Vicković. Također je napomenuo kako je on kao kolekcionar ponudio svoju zbirku Gradu Zadru, međutim stigao mu je odgovor da Grad nema stručne ljude.
Donat Petricioli je održao predavanje o uvali Brbinjšćica na Dugom otoku. Prikazao je brojne fotografije koje su on i njegovi suradnici slikali pod morem kako bi osvijestio javnost o potrebi da se zaštiti ovaj vrijedan i rijedak kutak naše obale sa svim svojim prirodnim bogatstvima.
Petricioli nas je poveo u tri ogromne špilje, Golubinku, L, i Y špilju, koje su preko 100-ak metara dugačke, 10-ak metara visoke, i nekada su bile suhe, kopnene špilje, u kojima su možda živjeli i ljudi.
Tako smo mogli vidjeti razne organizme, fosile, geološke zanimljivosti i životinje. Prikazana je alga opasnija od caulerpe a o kojoj se malo zna, morske cvjetnice, spužve i muzgavci.
-Ja se nadam da sam prenio bar djelić ljubavi prema prirodnoj baštini kako bi i generacije poslije nas imale gdje živjeti, rekao je Petricioli.
