Rento Kraljev je šef kuhinje restorana Kornat, predsjednik Udruge kuhara Zadarske županije i do sad je bio u prvoj reprezentaciji kuhara Hrvatske. Kako kaže, bodul je iz Banja na otoku Pašmanu. Dobitnik je nagrade Plavi cvijet Hrvatske turističke zajednice u kategoriji “Čovjek-ključ uspjeha” za najboljeg kuhara ovogodišnje turističke sezone u Hrvatskoj.
Što vam znači nagrada?
-Svaka nagrada dobro dođe. Poticaj je za dalje i za daljnji rad, što je uvijek jako dobro.
Nagrada se zove „Čovjek-ključ uspjeha”. Slažete li se da je čovjek uistinu ključ uspjeha u turizmu?
-Normalno da je najvažniji čovjek. U svemu, pa tako i u turizmu. Evo, ja sam već tri godine predsjednik kuhara Zadarske županije. Kroz naš rad i sve manifestacije sam uvijek nastojao uključiti školu. Imamo sreće da nam se ove godine upisao jedan razred viših kuhara, što mi je najveća nagrada. A i kroz sve ove manifestacije koje radimo po Zadru i u Zadarskoj županiji, a za drugu godinu planiramo i više, uglavnom spajamo i poljoprivrednike i tvrtke, kuhare i restorane, kako bi zajednički učinili da naši proizvodi i naša hrana budu aktualni.
Što čini dobrog kuhara?
-Upornost i rad. Normalno, kao i u svakom poslu, treba se educirati, treba ići dalje, upoznavati se, treba čitati i sve drugo kako bi se napredovalo.
Zašto su najbolji kuhari češće muškarci, a ne žene?
-Možda zato što muškarci imaju malo više vremena. Žene imaju više posla oko kuhinje kod kuće….uglavnom. (smijeh)
Koji je vaš omiljeni kuharski sastojak?
-Meni je omiljeno sve što je sezonsko. Ja u svom kuhanju uvijek nastojim naglasiti sezonske namirnice. I naravno, domaće namirnice, sastojke Zadarske županije.
Nemate tajni sastojak?
-Pa nemam. Više se orijentiram na povrće, ribe, rakove, školjke i mekušce, to je ono što je kod nas uvijek najvažnije. I s time da se onda mogu raditi stara jela, ali i nova, s nekom novom dekoracijom, nekom novim načinom pripreme.
Jeste popularni među zaposlenicima vlastite kuhinje?
-Pa neki me vole, neki ne. Takav je posao. Jako je stresan, pa u momentu kada nešto ne štima, nekada se mora i zavikati.
Kuhate li za obitelj?
-Kuham. Ne toliko često, može me biti sram. Većinom kući kuha supruga. Ali kada je neka prigoda ili kad imamo neke goste, onda često ja preuzmem kuhaču.
Koliko je kulinarstvo razvijeno u Hrvatskoj?
-Nažalost, još je na jednoj nižoj razini, tako da puno moramo raditi na sebi. Moramo više pratiti što se događa vani, u Italiji, Francuskoj, pa i u Kini i Japanu koju su jako dobri i jako su odmakli sa hranom. A i mi idemo tim putem, uhvatit ćemo ih.
U nas nema baš puno strane hrane. Jeli to pozitivno za domaće kulinarstvo ili negativno?
-Ima strane hrane. Koriste se strana jela više nego što se misli. To se vidi po imenima. Kada se radi o chateaubrianu i pfefer steaku, to nisu naša jela. Pesto genovese su talijani izmislili. Sve te namirnice imamo kod nas. Tako da, iako se malo vučemo, idemo naprijed.
Jesi li ljudi konzumirajući brzu hranu otupjeli svoja nepca za fine stvari?
-Nisu. Možda je to više pitanje standarda. Znamo koliko često si možemo priuštiti restoran. Oni koji imaju više, dolaze češće i najviše mogu probati. Međutim, i prije četiri, pet godina je bilo drugačije. Klijentela se promijenila . Dolaze mlađe generacije i voljne su probati hranu na jednom drugačijem nivou nego što se prije spremalo.
