ATENA – Živopisni zalasci sunca J.M.W. Turnera svojevremeno su snažno utjecali na rad impresionista. No, mogu li oni danas pomoći stručnjacima koji pokušavaju barem djelomice riješiti problem globalnog zagrijavanja?
Skupina atenskih znanstvenika uvjerena je da može. Proučavali su boje na više od 500 slika zalazaka sunca, uključujući i brojna ulja na platnu i akvarele J.M.W. Turnera nastala tijekom 19.stoljeća, a s ciljem rasvjetljavanja klimatskih promjena u prošlosti. Uvjereni su da će im to pomoći poboljšanju razumijevanja promjene klime u budućnosti.
Christos Zerefos, voditelj istraživanja pri Nacionalnom opservatoriju u Ateni, rekao je da se radi o prvom znanstvenom istraživanju umjetnosti koje se provodi u svrhu proučavanja klimatskih promjena.
Znanstvenici su proučavali radove nastale u vrijeme velikih vulkanskih erupcija, primjerice one Krakataua, otočnog vulkana u morskom tjesnacu Sunda između Sumatre i Jave, koja se dogodila 1883. godine, kako bi izmjerili koliko je pritom zagađena atmosfera. Slike nastale u to vrijeme prikazuju, tvrde znanstvenici, briljantne zalaske sunca. 'Inicijalna ideja je potekla od činjenice da smo vidjeli veću zastupljenost crvene boje na slikama zalazaka koje su nastale ubrzo nakon vulkanske erupcije', pojasnio je Zerefos.
Mjerenjem zastupljenosti crvene i zelene boje na slikama znanstvenici su željeli dobiti podatak o količini prašine u atmosferi. Došli su do zaključka da je polucija tim veća što je zalazak sunca crveniji. Suprotnog mišljenja je Kevin Trenberth, voditelj Centra za istraživanje klimatskih promjena iz Bouldera u Coloradu, koji nije uključen u ovaj projekt. Smatra da treba voditi računa o tome da umjetnici i znanstvenici ne moraju nužno isto gledati na zalazak sunca.
'Slikari nisu znanstvenici i ne treba očekivati da su njihove slike realističan prikaz prirode', rekao je Trenberth dodavši: 'Oni su umjetnici i trude se trenutak prikazati tako da izgleda dobro i dramatično.'
Svoje mišljenje o istraživanju je dao i James Hamilton sa Sveučilišta u Birminghamu, koji je izdao nekoliko knjiga o radu J.M.W. Turnera. Izjavio je da, bez obzira što je Turner volio isticati da slika ono što vidi, nije dobro toliko značaja pridavati slikarevoj interpretaciji:
'Teško je odrediti kad je umjetnik točno i jasno prikazao stvarnost, a kad je, primjerice, zalazak suca uzeo samo kao polazište za stvaranje slike.' Unatoč podvojenim mišljenjima znanstvenika, Zerefos je izvijestio da je na projektu kojeg je voditelj rađeno na primjerima 544 slike od 181 umjetnika. Pedeset četiri rada je svrstano u skupinu nazvanu 'vulkanski zalazak sunca' jer su naslikane najviše tri godine nakon velikih vulkanskih erupcija. Upravo slike iz te skupine imaju izmjerenu najveću koncentraciju crvene boje.
Autori na čijim slikama su proučavane boje su, među ostalim, spomenuti Turner, Gustav Klimt, Edgar Degas, Claude Lorrain, John Singleton Copley, Friedrich Caspar David, Breton Jules, Alexander Cozens.
Zerefos, čiji je znanstveni članak o ovoj temi objavljen u časopisu Atmospheric Chemistry and Physics, zaključio je da svi slikari na temelju čijih radova su proveli istraživanje mogu imati različite stilove, no boje koje su koristili vjerodostojno prikazuju okoliš.
