Ako nema drugog izlaza, nakon šest godina lažnih obećanja koje sam dobivao od državnih struktura kako će sve biti u najboljem redu s projektom mojega Medicinskog centra “Analiza” koji sam izgradio u Dugopolju, sam ću ili u dogovoru s donatorima ponuditi stanovništvu Dalmacije besplatno liječenje u 16 ordinacija i četiri laboratorija, kao i besplatnu kompletnu radiološku dijagnostiku.
Dat ću da se ljudi, svi koji nemaju novca i veza za liječenje, besplatno liječe i na taj način ostvare svoja prava – ističe to Marin Bosotina, splitski poduzetnik, dobrotvor hrvatskog zdravstva, koji je u izgradnju “Analize” tijekom proteklih šest godina uložio 70 milijuna kuna, vlastitih i kreditnih sredstava, a zbog hrvatske birokracije još uvijek nije u potpunosti pustio u rad svoj centar koji bi značajno rasteretio državne bolnice u cijeloj Dalmaciji.
Naš sugovornik zalaže se za nekoliko krupnih promjena u domaćem zdravstvu, ponajprije da se omogući rad pojedincima i korporacijama zainteresiranima za ulaganje u taj sektor, umjesto da se nastavlja s restrikcijama koje ruše već započete projekte u zdravstvu.
– Isto tako, smatram da se liječnicima u njihovo slobodno vrijeme mora omogućiti rad u privatnoj praksi. Hrvatska mora dobiti zakone kojima bi se srušio monopol državnih bolnica i HZZO-a, te građanima omogućio izbor da uključivanjem u sustav privatnog bolničkog osiguranja biraju gdje će se liječiti i pod kojim uvjetima. Još uvijek nije postavljen temelj za razvoj takvog sustava, a to je nužnost. Kao privatnik uložio sam novac u zdravstvo i u medicinski centar kojim bi se, zajedno sa sličnim objektima, u roku od samo tri mjeseca riješio problem manjka bolničkih kreveta u postojećim bolnicama, čime bi se izravno uštedjelo. Zbog toga otvoreno pitam zašto nam država ne daje status i odgovarajuće ugovore – naglašava Bosotina.
Dok u splitskim bolnicama na Firulama i Križinama postoje “kilometarske” liste čekanja na preglede i operacije, u zgradi Medicinskog centra “Analiza” kapaciteti stoje neiskorišteni.
– Moja je osnovna želja bila da svim građanima koji gravitiraju Splitsko-dalmatinskoj županiji ponudim nešto novo, bolje, odnosno zdravstvenu uslugu na europskoj razini. Vidio sam kako se to radi vani, u Španjolskoj, Švicarskoj i Meksiku, i upitao sam se zašto nešto tako kvalitetno ne bismo mogli imati i mi u Hrvatskoj. Izgradio sam “Analizu” baš u Dugopolju, u blizini autoceste, da bi svima kojima treba bila na dohvat ruke, želeći ljudima u Dalmaciji, a i drugdje ponuditi drugu opciju – kaže Bosotina.
No, projekt ni nakon šest godina nije u potpunosti zaživio i Bosotina se i dalje bori s nerazmjerom politike i realnosti na terenu. Zgrada u Dugopolju dijelom je neiskorištena, a pacijenti i dalje u državnim bolnicama čekaju na preglede, operacije, mjesecima obijaju liječnička vrata kako bi obavili pretrage i potrebne zahvate.
– Nevjerojatan je podatak da 16 posto građana Dalmacije traži uslugu liječnika širom Hrvatske zbog nemogućnosti ostvarivanja medicinskih potreba u najkraćem mogućem roku. Taj je broj alarmantan i nešto se hitno mora poduzeti kako bi se smanjio ili u potpunosti nestao. Javno zdravstvo u Hrvatskoj dijeli status svih ostalih javnih službi u Hrvatskoj, a kakva je situacija, to najbolje znaju korisnici usluga – naglašava vlasnik “Analize”.
Prema njegovim riječima, u Splitsko-dalmatinskoj županiji živi 460 tisuća stanovnika, što je 10 posto populacije u Hrvatskoj, ali najveća hrvatska županija, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2009. godinu, dijeli zadnje mjesto s Ličko-senjskom županijom kad se usporedi gustoća naseljenosti i broj bolnica.
– Po prosjeku zaostajemo 15 puta u odnosu na područje Grada Zagreba. Statistika pokazuje da projekt bolnica na svakih 100 tisuća stanovnika u Europi iznosi 3,73, u EU-u je 2,97, u Hrvatskoj 1,73, u Dalmaciji 1, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji taj koeficijent iznosi 0,43. Pacijentu iz Vrgorca ne trebaju ti podaci, jer njemu trebaju tri sata vožnje automobilom, i to autocestom, da bi došao do najbliže bolnice i da bi se vratio kući – naglašava Bosotina.
Ako se gleda broj bolničkih kreveta za kronične bolesnike u Splitsko-dalmatinskoj županiji, rezultati su još gori. – Naša županija ima 0,18 kreveta na 1000 stanovnika, što je 10 puta manje od hrvatskog prosjeka i čak 40 puta manje od Varaždinske županije. U Zagori živi 107 tisuća ljudi bez bolnice, što je jednako broju stanovnika Šibensko-kninske županije, na čijem se području nalaze dvije bolnice.
S druge strane, mi u Splitu nemamo opciju za drugo liječničko mišljenje. Imamo samo KBC, dok u Zagrebu imate 22 bolnice, tako da i konkurencija postoji. No, ta situacija nije rezultat politike sadašnjeg ministra zdravlja dr. Rajka Ostojića, to je politika svih njegovih prethodnika prema Dalmaciji. Do istih podataka došli su i u Uredu državne uprave u našoj županiji, u kojem sjede ljudi iz SDP-a, te u Županiji, gdje je na vlasti HDZ, pa je Županijska skupština jednoglasno donijela zaključak o nedostatku bolničkih kapaciteta, ali na to nema odjeka u Zagrebu – ističe Marin Bosotina, te dodaje:
– U Kliniku za ženske bolesti i porode u Splitu “ulupano” je više od 350 milijuna kuna, od toga je za otkup zemljišta na trasi prilaznih putova Grad platio 70 milijuna kuna, a nova cesta nije izgrađena. Za taj smo novac mogli imati tri županijske bolnice, a riječ je o novcu svih nas. Ne može se u ime državnih interesa trošiti novac poreznih obveznika, odnosno četiri puta više nego što potroši privatnik. Prema Bosotininim riječima, posebno mjesto u hrvatskom zdravstvu imaju veze i poznanstva.
– Kod nas je situacija apsurdna. Onaj koji ima novca da plati zdravstvenu uslugu, ima i vezu u javnoj ustanovi za uslugu preko reda, pa se, osim društvene svijesti, ne može govoriti o drugom razlogu za odlazak u privatnu ustanovu. Opet najviše stradaju oni koji nemaju ni vezu ni mogućnosti da plate za svoje zdravlje. Zato su nam i liste čekanja sve duže i izlaz vidim jedino u uvođenju reda preko e-uputnica – smatra Marin Bosotina.
Vlasnik “Analize” mišljenja je da samo privatna praksa može spasiti domaće zdravstvo od ponora u koji neprestano upada.
– Liječnici koji imaju ugovore s HZZO-om rade iznimno odgovoran i naporan posao za ono malo što im se plaća. Vaš obiteljski liječnik mjesečno za vas dobiva od 11,5 kuna do 26,1 kunu, ovisno o vašim godinama života. Pregled liječnika specijalista koji ima ugovor s HZZO-om plaćen je 79,22 kune, drugi pregled 39 kuna, a previjanje rane 14 kuna. Kad se drugi put budete žalili na svojeg obiteljskog liječnika, razmislite koliko biste vi naplatili svoju uslugu koju možete pružiti nakon 24 godine školovanja i o kojoj ovisi život korisnika usluga. S druge strane imamo potpuno privatne zdravstvene ustanove bez ugovora s HZZO-om koje pošteno odrađuju svoj posao i koje su u svojem radu opstruirane restrikcijama u zapošljavanju liječnika, koji su otišli u mirovinu ili rade u javnim ustanovama. Ako im mi ne damo priliku za dopunski legalni rad, onda će biti rada na crno, na opremi i u prostoru bolnica, ili će otići raditi u inozemstvo – kaže Bosotina.
Naš sugovornik smatra da svi liječnici koji imaju dopunski rad nakon redovitog radnog vremena to rade kako bi sebi i svojim obiteljima priskrbili bolje životne uvjete.
– Nećemo zbog nekoliko kriminalaca koji su pacijente iz bolnice slali u privatne poliklinike osuditi sve koji pošteno rade prekovremeno kako bi prehranili obitelj i školovali djecu. Zašto bi im trebalo zabraniti rad u slobodno vrijeme? To je apsurdno, isto kao da zbog pojedinačnih afera među svećenicima dovodimo u pitanje instituciju Crkve ili vjere. Ja bih volio kad bi mi netko naveo ime nekog liječnika koji se obogatio privatnom poliklinikom ili bolnicom, no zasigurno znate za mnoge slučajeve kad su liječnici nakon nekoliko desetaka godina usavršavanja otišli iz svoje struke u politiku, da bi tamo ostvarili svoje težnje koje nisu mogli ostvariti kao liječnici – dodaje Bosotina.
Stavljanjem u funkciju Medicinskog centra “Analiza” napravio bi se značajan iskorak za dalmatinsko i hrvatsko zdravstvo, smatra Marin Bosotina.
– Imali bismo promjene i konkretan rezultat već za nekoliko mjeseci. Smještaj starijih osoba, s današnjih 965 osoba na području naše županije, može se povećati za novih 220 kreveta. Na krevet u tom dijelu trenutačno se čeka tri godine, pa većina osoba i umre prije nego što dobije svoj krevet. Ujedno bismo dobili i 100 novih kreveta za kronične bolesnike, što bi izvuklo Split i županiju sa dna hrvatskog i europskog prosjeka. To bi značilo i uštedu HZZO-u, jer je cijena njihova liječenja u specijalnoj bolnici značajno manja nego u kliničkoj bolnici. Hrvatskoj, Dalmaciji i politici uopće ne trebaju obećanja i idejni planovi s realizacijom za pet godina, kad se nema ni za plaće ni za lijekove. Nama treba iskoristiti postojeće kapacitete i imati rezultat odmah. Ljudi su umorni od neispunjenih obećanja – zaključuje Marin Bosotina.
