Jedan od najboljih zadarskih nogometaša Danijes Subašić jučer se oprostio od aktivnog bavljenja nogometom. U posljednjoj Hajdukovoj utakmici ovog prvenstva protiv Šibenika Subašić je istrčao u početnom sastavu, branio do 24. minute i onda simbolički, po broju kojeg je nosio Hrvoje Ćustić, napustio travnjak.
Treba iskreno reći kako se Subašić neformalno umirovio ranije, pa je tako ove godine bilo situacija u kojima je splitska momčad bila bez dvojice prvih vratara, branio bi treći a na klupi bio sjedio junior, a ne Subašić. Da nije bilo izvjesne situacije u kojoj je Hajduk bio sigurno drugi, a protivnik Šibenik, pitanje je bi li Subašiću mogla biti ispunjena želja. Zadranin je posljednju godinu u klubu proveo kao motivator i onaj koji će svoja znanja prenijeti mlađim vratarima, baš kao što su njemu prenosili neprežaljeni Jakov Pinčić ali i drugi treneri iz zadarske vratarske škole, kojih se sjetio na svom oproštaju.
– Pokojni Jakov Pinčić. Svi smo u njega krenuli. Iza njega je Niko Matković, iza toga Tomislav Rogić, on mi je bio trener u prvoj prvoligaškoj sezoni. Kada se sjetim da sam bio u Zadru suspendiran, trenirao u Bibinjama. Ideš na trening, voziš Punta na plin, šest nikakvih baluna i trenira te Niko Matković koji je trenirao s Bearom. Govorio mi je što će me čekati kada dođem u Hajduka. Ima na YouTubeu taj teren, bolje su moje masline. Prošao sam sve i svašta. Sve te to ojača, a dragi Bog sve vrati kada si pošten.
Valja se prisjetiti kalvarije koja je počela 2006. godine, kada je Subašić privremeno napustio Zadar i vanjskog stručnog suradnika kluba Rena Sinovčića prijavio za prijetnju. Sinovčić je optuživao njegovog menadžera Marinka Klapana za manipulaciju, no ovaj je pojasnio kako je stručni suradnik tražio da se Subašić veže ugovorom za njega, iako on nema formalnu funkciju u klubu. Kako je sudskim putem dokazano da nije bilo prisile došlo je do pomirbe, Subašić se vratio u prvu momčad i zajedno sa suigračima izborio ulazak u prvu ligu. Prešao je u Hajduk, osam godina branio u Monacu, bio jedan od najzaslužnijih za srebro reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, a zatim se 2021. vratio u Hajduk te u dvije godine branio svega pet puta.
Posebno će biti zapamćen po prijateljstvu s tragično preminulim Hrvojem Ćustićem, čiji je lik uvijek nosio na majici ispod dresa.
– Igrali smo u Osijeku na dan kad je Hrvoje preminuo. Netko me pitao imam li duplu majicu. Bila mi je želja da to ostavim na sjeveru. Znamo da Torcida drži do svakoga, pogotovo do ovih kojih nema.
Svoje posljednje igračke dane proveo je u Hajduku, iako bi sigurno bilo i vremena za Zadar, da je imao gdje doći. Nažalost, klub u kojemu je igrao je u stečaju, a današnji HNK Zadar tavori u četvrtom nogometnom rangu i čeka svjetliju budućnost s novim vlasnicima. Ako bi se za nekoga trebalo naći mjesta u toj svijetloj budućnosti kluba, onda je to svakako Subašić.
– Odmor, dijete, vrtić, laganica. Igrati padel, tenis, malo uživati. Hvala dragom Bogu jer to mogu. Karijera je bila dobra, nešto se zaradilo, uložilo, nešto se vraća. Kada vidite kakva se sr…a događaju svaki dan onda treba uživati u svakom trenutku. Dok igraš svi rade za tebe, ti si Bog, sad je to stalo. Sad treba Suba raditi za druge. Bitno je da tko je bio sa mnom na početku karijere i sada je tu. Želja mi je da jednog dana znanje koje mi je dao pokojni Jakov ja prenosim djeci. Vidjet ćemo.
