Dok dio ministara samo odmahuje rukom na ideju da se i Vlada, rezanjem svojih plaća, solidarizira s građanstvom pogođenim krizom, ima i korisnika državnog proračuna koji nude i drukčiji primjer. I u solidariziranju ne vide tek jeftini populizam.
Evo, recimo, Goran Kovačević, koji je dolaskom na funkciju ravnatelja Agencije za upravljanje obveznim zalihama nafte i naftnim derivatima (HANDA) smanjio svoju ravnateljsku plaću za 25 posto.
“Ukinuo sam i ugovorne odredbe uplate police životnoga osiguranja na teret poslodavca, te stavke visokih manadžerskih otpremnina”, kazao nam je Kovačević, inače i HNS-ov vijećnik u Gradskom vijeću Splita.
Pa dobro, Gorane, pobogu, zašto?
“Odluku smatram najnormalnijim poslovnim i moralnim činom, a u svrhu racionalizacije troškova poslovanja. Od prvoga dana moga radnoga staža sve plaće ostvarivao sam u tvrtkama koje su poslovale i radile na tržištu, te sam u 12 godina rukovodećeg iskustva naučen na maksimalni angažman u svrhu ostvarenja zadanih poslovnih ciljeva, uz stalnu potrebu upravljanja troškovima, što posebice vrijedi u recesijskim vremenima, kada je značajno teže postizati rast prihoda”, kazat će Kovačević u “obranu” svog postupka.
On drži kako je rad za državu kao poslodavca ipak sigurniji nego za, recimo, privatnog poslodavca, pa zato kaže i da se to treba vidjeti i kroz nižu cijenu rada.
“A to, na žalost, u mnogim dosadašnjim slučajevima, posebice menadžerskih ugovora u državnim službama, nije bio slučaj”, kazat će Kovačević.
Splitski HNS-ovac, inače ekonomist, na mjesto ravnatelja HANDA-e došao je prije dva mjeseca i, evo, pokazao da ipak nisu svi isti. Jer, upravo su takve tvrdnje – jeftini populizam.
