Ekstra djevičanska maslinova ulja zadarskoga kraja imaju kvalitetu i sve odlike vrhunskih ulja, ali nemaju tržište i marketing i nisu brendirana, tako da vrlo teško pronalaze put do potrošača vlastitim imenom i zemljopisnim podrijetlom.
Ove su ga godine “otkrili” istarski maslinari, suočeni s jednom od najgorih maslinarskih godina do sada na njihovu području.
Mraz, pa potom dugotrajna suša, učinili su svoje i prepolovili urod istarskih maslinara. Oni imaju stalnu kvalitetu, ali i prepoznatljivost svojih ulja jer, za razliku od dalmatinskih uljara, imaju razrađen marketing, temeljen na zahvalnom talijanskom tržištu na kojemu se cijeni i traži kvalitetno maslinovo ulje. No, ove je godine urod izostao, pa su brojni istarski maslinari posegnuli za otkupom kvalitetnih dalmatinskih ulja, pa čak i – maslina.
Joso Baljak nagrađivani je maslinar iz Lovinca u zadarskom zaleđu. Ima nekoliko stotina maslinovih stabala i svake godine proizvede značajne količine maslinova ulja za svoje potrebe, ali i za prodaju. Baljak je svake godine svojim ekstra djevičanskim uljima najviše kakvoće osvajao prestižne nagrade i priznanja na maslinarskim smotrama i natjecanjima.
Prošle je godine na splitskoj “Maslini” dobio zlatnu plaketu i medalju za svoja ulja, ali svake mu je godine najveći problem plasman, jer je unatoč kvaliteti svojih ulja, koja su uvrštena i u najprestižnije svjetske vodiče, i dalje relativno nepoznat širim potrošačima.
Tržišni zakoni
Ali nije nepoznat istarskim maslinarima, koji su doznali za njega iz novinskih članaka i kataloga najboljih ulja. Do Lovinca su “potegnuli” čak iz okolice Vodnjana, poznatog maslinarskoga kraja, te su od Baljaka otkupili značajne količine njegova ulja po cijeni od 70 do 80 kuna po litri.
– Kod njih ove godine nema maslina jer su slabo rodile pa su tražili ulje za otkup. Zanimalo ih je samo od koje je sorte maslina ulje dobiveno. Radi se uglavnom o orkuli, inače sličnoj njihovoj bjelici.
Zanimao ih je i otkup maslina, ali s obzirom na cijenu od 10 kuna po kilogramu masline, koja ove godine vrlo slabo daje, u prosjeku oko 10 posto, otkup nije toliko isplativ koliko kupnja ulja, koje u Istri sigurno neće ići ispod 150 kuna za litru – kaže Baljak.
Računica je tu jasna: od 100 kilograma maslina dobit će se otprilike 10 litara ulja. Otkupljivači će platiti 1000 kuna za masline, dakle 100 kuna po litri ulja, ali na to trebaju ukalkulirati troškove prijevoza te obrade u uljari. Zato im je isplativije kupiti gotovo ulje, koje se na veliko može naći i jeftinije, već za 70 kuna, i to ono iznimne kvalitete. Zarada je pri tome, dakle, dva puta veća.
Baljak nije želio ulaziti u pitanje hoće li se njegovo ulje u Istri prodavati kao dalmatinsko ili istarsko, važno mu je da ga proda te da mu ga kupac pošteno plati. Još mu je ostalo ulja na zalihama, a i na granama ima još i maslina za berbu, tako da neće oklijevati ako dođe još neki kupac iz Istre.
I sam je svjestan da će njegovo ulje vjerojatno ići u daljnju prodaju pod nekim drugim imenom, ali takvi su zakoni tržišta – onaj tko ima marketing, diktira cijenu i ponudu.
Stoga ne bi bilo čudno da Baljka na nekom natjecanju iduće godine pobijedi – njegovo vlastito ulje, možda dorađeno u miksu s još nekim kvalitetnim uljima.
Toliko o brendiranju dalmatinskih maslinovih ulja i zaštiti njegova podrijetla. Bez tržišta, a iznimne kvalitete, maslinova ulja iz Dalmacije sve više podsjećaju na mladu djevojku iz legendi: “lijepu, a siromašnu”…
