Svaki put kad šestogodišnji Muhamed čuje zvukove izraelskih raketa kako padaju pokraj njegove kuće u Gazi, okrene se prema majci i pita je: ‘Kad ćemo umrijeti?’
Prestravljena od bombardiranja i u strahu za svoju djecu, obitelj šestogodišnjaka odlučila je napustiti grad Gazu, koji je pod nemilosrdnim udarima izraelskih projektila već šesti dan.
Preselili su se u na jug, u oblast koja je manje na udaru izraelskih snaga. No, nigdje u Gazi nije sigurno. Nijedan kutak ovog obalnog pojasa nije ostao netaknut. Svaki veći urbani centar na području na kojem živi 1,6 milijuna ljudi je bombardiran.
Ne postoji ni sklonište za stanovnike – svaka obitelj pronalazi najsigurniji kutak u svojoj kući u koji se skloni prilikom dolaska borbenih zrakoplova. Obitelj šestogodišnjeg dječaka Muhameda zato se preselila kod majčine rodbine u Khan Yunis, u kojem je barem nešto sigurnije, i tamo će ostati do daljnjega.
‘Sin mi ne želi ni jesti’
Novinar AFP-a razgovarao je Muhamedovom majkom, 37-godišnjom Ummom Jihad. “Moja djeca su prestravljena”, kazala mu je. “Moj sin Muhamed odbija jesti. Posvuda me prati jer se boji i svakih 10 minuta me pita kad ćemo umrijeti. Ne želi ići ni u školu jer se boji da kada se vrati da neće naći svoju obitelj živu”, ispričala je.
Njihov dom u Gazi nalazi se na devetom katu zgrade u zapadnom dijelu grada. “Od bombardiranja se trese cijela zgrada, a od detonacija su pukli prozori i srušila se vrata. “Tada smo odlučili da je vrijeme da odemo”, ispričala je majka, koja i dalje ne zna kako će se njezina djeca nositi sa strahom čak i onda kad rat bude gotov.
‘Smrt nas čeka na svakom koraku’
30-godišnji Walid Sultan pobjegao je iz sjevernog grada Beit Lahiya zajedno sa svojom trudnom ženom, kćeri i desecima susjeda nakon što se njihova četvrt, koja je blizu granice s Izraelom, našla pod teškom vatrom. Došli su u grad Gazu, no ni tamo nisu našli mir. “Pobjegli smo od smrti, no ona nas čeka na svakom koraku”, kazao je.
“Situacija je i ovdje grozna. Osjećam se bespomoćno jer ne mogu zaštititi svoju obitelj. Osjećam strah svoje kćeri koja ima panične napadaje i vrišti na svaki zvuk bombardiranja. Moja je supruga u zadnjem mjesecu trudnoće, ali gdje možemo otići?”, kazao je.
Suhaila Nouri (43) odlučila je napustiti svoj dom u Beit Lahiyu jedne strašne noći kad je bila uvjerena da će poginuti. “Bila je to grozna noć. Eksplozije su bile tako glasne da mi se činilo kao da su u mojoj kući. Samo sam sjela i čekala da umrem”, ispričala je. Sljedeće jutro odlučila je pobjeći u Gazu kod brata.
Iako je i Gaza pod konstantnim napadima, Nouri je zaključila da bi tamo bilo sigurnije dođe li do napada sa zemlje.
Maysa Shanti (40) pobjegla je iz grada Gaze u Rimal zbog straha za živote svoje djece koja od bombardiranja ne mogu spavati. “No, ni ovdje ne možemo spavati. I ovdje su konstantna bombardiranja. Jedino što možemo je tješiti jedni druge”, kazala je.
