Dok u krizi nezaposlenost buja, a većina “sretnika” koji rade strepi hoće li ostati bez posla ili živjeti s plaćom s kojom krpaju nužne životne troškove, neizvjesnom demografskom budućnošću zemlje samo se rijetki bave. A stanovništvo Hrvatske tone u duboku starost i pitanje je hoće li imati tko sutra raditi za naše bolje mirovine, socijalno i zdravstveno osiguranje… Ako se nešto ne poduzme, ako broj novorođene djece bude i dalje padao umjesto da raste, može nam biti još gore nego što je to sadašnjim umirovljenicima. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, lani je rođeno 41.197 djece, što je pet posto (2164) manje nego 2010. Hrvatska ima jednu od najvećih stopa nezaposlenosti među mladima u Europi i kako mogu mladi slobodno odlučivati hoće li imati djecu dok god im je ugrožena egzistencija?
– Hrvatska i njezina zakonodavna i izvršna vlast ne bi smjele čekati idealno vrijeme gospodarskog razvitka zemlje u kojem bi se stvorili preduvjeti demografske obnove jer takvo idealno vrijeme nikad neće postojati. Nužno je da se u Hrvatskoj rađa barem 55.000 djece godišnje. Zato treba stimulirati povećanje stope nataliteta dajući naknadu za svako rođeno dijete od 5000 do 10.000 eura. Unatoč problemima s proračunom i teškoj gospodarskoj situaciji, kako bi se izbjegla depopulacija, izumiranje Hrvata, starenje i supstitucija stanovništva, mora se donijeti odluka o izdvajanju dijela sredstava iz proračuna za tu namjenu od 1,6 do 3,2 posto – iznijeli su teze Stjepan Šterc, prof. na geografskom odsjeku zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, te Monika Komušanac, koja je na tom odsjeku na doktorskom studiju, u najnovijem broju časopisa Društvena istraživanja, Instituta društvenih znanosti.
Dijaspora potencijal
U radu “Neizvjesna demografska budućnost Hrvatske – izumiranje i supstitucija stanovništva ili populacijska revitalizacija” ističu da Hrvatska još uvijek ima demografski potencijal u zemlji, a posebno u dijaspori i može poticajnom politikom zaustaviti izumiranje i naglo starenje stanovništva, koje je na prijelazu između duboke i izrazito duboke starosti. Na početku 90-ih Hrvatska je po sastavu stanovništva bila stara, a već 2011. bila je u dubokoj starosti s gotovo izjednačenim udjelima mladog i starog stanovništva. Prvi se put 2008. dogodilo da je udio starog stanovništva (starijeg od 60 godina) veći od udjela mladog stanovništva (mlađeg od 20 godina) i da je stanovništvo Hrvatske bilo već na pragu izrazito duboke starosti. S obzirom na recesiju, veliku nezaposlenost i nestabilnost društva, smatraju autori, lako je predvidjeti da će Hrvati izumirati (10.000 osoba godišnje) i ponovno se iseljavati, a stanovništvo šireg regionalnog i europskog prostora useljavati i postupno zamjenjivati autohtonu hrvatsku populaciju. Svjesni da je preseljavanje Hrvata s prostora bivše države pri kraju, napominju da klasična hrvatska dijaspora (prekomorske i europske zemlje) ostaje naš potencijal. I trebalo bi stimulirati natalitet povratnika iz dijaspore, koji bi u hrvatskoj ostali dulje razdoblje.
Što na to kaže naš poznati demograf prof. Anđelko Akrap? Iako se slaže s tezama iz objavljenog rada Šterca i Komušanac, po njemu bi bilo dobro da broj rođenih u nas dosegne i 60.000. Napominje da su mnoga istraživanja pokazala koji su bitni faktori koji negativno utječu na natalitet.
Nordijci dobar primjer
Na smanjenje broja rođene djece, kaže, utječe velika nezaposlenost među mladima, a Hrvatska ima najveću stopu nezaposlenosti među mladima, neriješeno stambeno pitanje, rad na određeno vrijeme zbog kojih mladi i koji rade ne mogu ni pokušati preko kredita doći do krova nad glavom. Prof. Akrap smatra da se bez obzira na krizu dobrom populacijskom politikom mnogo toga može popraviti.
– U razvijenim se zemljama nužan stambeni prostor koji je potreban obitelji ne prepušta bankarskom sustavu, nego ga država subvencionira, a ako pak netko hoće luksuz, onda ga sam plaća. Najbolju demografsku sliku u Europi imaju razvijene zemlje. Od 12 najrazvijenijih zemalja, samo tri nemaju dobru demografsku sliku, i to Njemačka, Austrija, Švicarska jer nemaju dobru socijalnu politiku prema ženama, za razliku od nordijskih zemalja i Francuske. Hoće li mladi imati dijete ili ne, to treba biti pitanje njihova izbora, a ne da su u situaciji da, ako žele imati djecu, to ne mogu jer im je ugrožena egzistencija – kaže prof. Akrap.
