Hrvatski vojnici iz UN-ove mirovne misije s Golanske visoravni satima su u Damasku čekali na dolazak austrijskog zrakoplova hercules C-130 da ih vrati u domovinu. Da Ministarstvo obrane RH nije donijelo odluku o gašenju transportne eskadrile HRZ-a, Hrvatska je svojim zrakoplovom, ne oviseći o drugim zemljama, mogla vratiti svoje vojnike kući. Umjesto redovne rotacije, mogla je to biti i hitna evakuacija jer je konvoj hrvatskih vojnika, u kojem je bilo i austrijskih vojnika, malo prije aerodroma u Damasku bio napadnut. U žestokoj pucnjavi četiri su austrijska mirovnjaka ranjena.
Kako nam je potvrđeno u MORH-u, dva transportna zrakoplova AN-32B, oznaka 707 i 727, koji čine eskadrilu, bit će ubrzo ponuđena na prodaju. Odluka MORH-a izazvala je ogorčenje u zrakoplovnim krugovima jer je riječ o jedinim zrakoplovima taktičkog transporta kojima je HRZ obavljao čitav niz zadaća, od trenažnih letova, prijevoza vojnih dužnosnika, vojnika do hitnog medicinskog prijevoza, do letova do Kosova i Iraka.
Nakon ukidanja eskadrile, evakuacija hrvatskih vojnika, kao i drugih hrvatskih građana od Afganistana do Afrike, ovisit će o susretljivošću drugih država, poput SAD-a ili, u primjeru evakuacije iz Damaska, o austrijskim zračnim snagama. Iz Zagreba do Izmira, gdje je NATO-ova aviobaza, s brzinom krstarenja od 440 kilometara na sat, uz uredan čeoni vjetar, te stajanjem za nadopunu goriva i tehničku stanku od jedan sat u Izmiru, hrvatski AN-32B evakuaciju naših mirovnjaka odradio bi u vremenu od samo pet sati.
Konkretno, već sat vremena od izdavanja naredbe za evakuaciju, AN-32B je spreman za uzlet. Ako je zapovijed došla, primjerice, u 15 sati, već u 16 sati AN-32B uzlijeće i u 18.30 je u Izmiru. Nakon nadopune goriva u 19.15 može uzletjeti, te je nakon dva sata leta u Damasku, dakle u 21.15.
Bez gašenja motora, na aerodromu, može započeti žurni ukrcaj hrvatskih vojnika i nakon 15 minuta već je u zraku. Zanimljivo je da prodaja ovih zrakoplova nije predviđena Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga do 2015. godine.
Taj strateški dokument nije ni predvidio gašenje transportne eskadrile. MORH se odriče postojećih zrakoplova, a da pri tome ne postoji odluka o nabavi zamjenskih transportnih zrakoplova(?!). Kako nam kažu u MORH-u, avionima je presudilo “mišljenje” Vojno-tehničkog savjeta.
– Odluka je donesena na temelju mišljenja Vojno-tehničkog savjeta. Kao i do sada, zadaće transporta vršit će se u suradnji s partnerskim zemljama, navode u odgovoru koji smo dobili. S druge strane, Obalnoj straži RH, koja ne posjeduje zrakoplove za višesatni nadzor mora te obavljanje misija traganja i spašavanja (SAR), AN-32B bio bi više nego dobrodošao.
Usporedbe radi, talijanska obalna straža za SAR misije koristi prerađeni ATR-42MP kakav je u putničkoj verziji letio i u floti Croatia Airlinesa. Taj je zrakoplov čak većih dimenzija nego hrvatski AN-32B. Prednosti hrvatskog AN-32B u odnosu na spomenuti ATR-42 talijanske obalne straže su brojne: stražnja rampa, snažniji motori, lakše manipuliranje teretom kroz stražnji ulaz itd.
Osim toga, ima i IC mamce, te navigatorski prozor u obliku “kaplje” radi boljeg pogleda. Kako Hrvatska nema kapacitete za gašenje za požare na većim kopnenim visinama, te na udaljenosti leta od mora ili jezera većoj od 30 kilometara, u vatrogasnim krugovima se pitaju zašto zrakoplovi nisu prenamijenjeni u vatrogasnu verziju.
Takva prenamjena podrazumijeva ugradnju vanjskih bočnih tankova za vodu kapaciteta osam tona. Riječ je o verziji AN-32P, u svijetu poznatijeg kao “firekiller”. U MORH-u navedene mogućnosti prenamjene “antonova” nisu ni razmatrali(?!).
– Zbog velikih troškova održavanja nisu se razmatrale mogućnosti prenamjene zrakoplova. Navedeni zrakoplov konstrukcijski i dimenzijski za navedene zadaće nije povoljan, odgovor je koji smo također dobili. Međutim, od svih letjelica koje HRZ ima, upravo su troškovi sata leta AN-32 među nižima.
Dok sat leta AN-32 košta oko 15 tisuća kuna, sat leta jednog kanadera Cl-415 HRZ-a porezne obveznika stoji između 100 i 150 tisuća kuna. Dodajmo i podatak kako sat leta helikoptera Mi-8 “teži” 55 tisuća kuna. Gašenje transportne eskadrile donijet će glavobolje i poznatoj HRZ-ovoj akrobatskoj skupini “Krila oluje”.
Naime, AN-32B godinama služe kao logistička potpora te akrogrupe za prijevoz opreme i tehničara. Hrvatski “antonovi” imali su više od 50 inozemnih letova. Tko bi mogao kupiti hrvatske “antonove”, teško je prognozirati jer ih trenutačno ima na desetke u ponudi, od Ukrajine do Rusije. Nakon prodaje HRZ neće imati u floti ni jedan transportni zrakoplov. S druge strane, čak jedna mala Slovenija koristi transportni zrakoplov L410.
