Da vrijeme gusarenja nije davno prošlo doba, iz dana u dan svjedoče somalski gusari. Ta izvanredno organizirana skupina u posljednjih je nekoliko godina od otmica i pljački brodova inkasirala više od 200 milijuna dolara.
Do prije samo koju godinu gusari su se držali relativno blizu somalske obale, ali danas, uz pomoć otetih brodova koji služe kao plutajuće baze, napadaju brodove udaljene više od 1200 kilometara od obale. Opasna zona trenutačno pokriva više od 2,5 milijuna četvornih kilometara, područje koje je teško kontrolirati unatoč tome što je tu 40 patrolnih brodova međunarodnih pomorskih snaga.
Međunarodna pomorska organizacija (IMO) objavila je da su u minulih devet mjeseci zabilježena 233 napada na brodove širom svijeta, što je značajan pad u odnosu na 352 napada u istom razdoblju prošle godine. Na smanjenje napada pirata na globalnoj razini presudno je utjecala značajno manja “aktivnost” pirata na obali Somalije tijekom istog tog razdoblja, pa je tako 199 napada zabilježeno u devet mjeseci lani, a u istom ovogodišnjem razdoblju 70.
U trećem kvartalu ove godine u toj se regiji dogodio samo jedan napad. Međutim, u tom su razdoblju oteta 24 broda s 458 članova posade, dok je šest pomoraca tijekom otmica ubijeno. A praksa je pokazala da pirati u širokom luku izbjegavaju naoružane brodove.
Ništa bez dopusnice
Nedavno je stoga Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture donijelo i posebni pravilnik na temelju kojeg hrvatske zaštitarske kuće, ali i one inozemne, mogu dobiti dopusnicu za pratnju na hrvatskim trgovačkim brodovima. Među ostalim, pravilnikom se traži da zaštitarske tvrtke udovoljavaju ISO ili drugim jednakovrijednim međunarodnim standardima. Dopusnicu od Ministarstva mora mogu dobiti samo tvrtke koje, primjerice, imaju najmanje 10 zaposlenih zaštitara s barem dvije godine iskustva rada u vojsci, policiji ili zaštitarstvu.
Osim specijalističke obuke rukovanja vatrenim oružjem, od budućih pomorskih zaštitara tražit će se i pomorska svjedodžba o osposobljenosti iz temeljne sigurnost na brodu (STCW A-VI/1) ili potvrdnica o osposobljenosti postupanja u slučaju opasnosti na brodu (STCW A-VI/1). Dakako, hrvatski brodari nisu obvezni angažirati naoružane pratioce.
Splićanin Igor Duh bivši je hrvatski branitelj i pripadnik jedne britanske pomorske zaštitarske tvrtke koja djeluje na području Adenskog zaljeva i Somalije. Nedavno se vratio iz kopnenih zaštitarskih misija u Iraku i Africi. Kako nam kaže, malo domaćih zaštitarskih tvrtki trenutačno može udovoljiti strogim uvjetima zaštite jednog broda.
Plutajući hoteli
– Realnije je očekivati pratnje inozemnih zaštitarskih tvrtki koje već imaju iskustva. Čak malo inozemnih zaštitarskih tvrtki posjeduje traženi standard ISO 9001. Na tržištu pomorskih zaštitarskih tvrtki vlada kaos: ne pruža se kvalitetna usluga, nisu regulirane dozvole za oružje pri ulasku u luke.
Tvrtke zbog toga postavljaju plutajuće hotele i skladišta naoružanja u Crvenome moru, a pri tome ostavljaju posadu i oružanu pratnju u nemogućim životnim uvjetima dok čekaju ukrcaj. Zbog tih nereguliranih dozvola takve tvrtke i ta plovila, ako se nađu u teritorijalnim vodama obližnjih zemalja, bivaju uhićeni. Oružanoj se pratnji ne daje relevantna operativna taktična oprema, a ponekad ni oružje za djelovanje tijekom napada.
Zbog toga pomorske zaštitarske tvrtke koje imaju sve certifikate za djelovanje i regulirane dozvole rade na razvoju certifikata ISO 28007, koji će regulirati rad i djelovanje samo pomorskih zaštitarskih tvrtki – objašnjava Duh. Hrvatskim brodarima na znanje i ravnanje – cijene angažmana pomorskih “bodyguarda” kreću se mjesečno od 35 tisuća do 60 tisuća dolara, ovisno o kvaliteti pružene usluge te posjedovanju svih certifikata i dozvola za rad.
Znaju se lideri
– Nadam da će tvrtke koje dobiju dopusnicu Ministarstva zapošljavati i operativce hrvatske nacionalnosti, te da nas pritom neće podcjenjivati. Poznato je da Britanci vode taj biznis i da idu s namjerom da zapošljavaju samo građane Velike Britanije, jer takve uvjete postavljaju i osiguravajuće kuće. Zbog toga bi Ministarstvo pomorstva pri izdavanju dozvole za rad trebalo barem dati naputak da bi u zaštitarskom tima trebali biti i hrvatski državljani.
Današnji su lideri u pružanju tih usluga “Offshore Marine Security” i “Maritime Asset Security and Training”, koji imaju sve tražene certifikate – kaže zaštitarski stručnjak Duh.
Pravilnik Ministarstva mora u kojem, među ostalim, stoji “osoba za naoružanu pratnju je osoba koja nije član posade broda…”, kako smatra Duh, nije dorečen.
– Prema međunarodnim zakonima i propisima IMO-a, od svakog se kandidata traži STCW ili D-2, te SSO-Ship Security Officer, kao što ima svaki član posade na brodu. Prema britanskim propisima, u trenutku ukrcaja na brod zaštitari postaju članovi posade te im se vrijeme navigacije upisuje u pomorsku knjižicu – matrikulu.
Prema ovom našem pravilniku mi nismo članovi posade, no svejedno moramo imati pomorske certifikate, a ne možemo regulirati navigaciju ako nismo članovi posade. Ako ne možemo regulirati navigaciju, ne možemo, pak, regulirati dalje pomorske certifikate, npr. za SSO, za koji je nakon tečaja potrebna godina dana navigacije da bismo pri lučkoj kapetaniji izišli na ispit.
Ako nemamo navigacije, ne možemo regulirati ni porez prema državi, jer nemamo dokaza da smo u tom razdoblju bili zaposleni na tom radnom mjestu.
Hrvatska je, dakle, loše regulirala radni staž ljudi koji obavljaju ovu vrstu posla i štite hrvatsku zastavu i hrvatski teritorij na drugim područjima svijeta – zaključuje Duh.
