Statistika Hrvatske narodne banke pokazuje da građani smanjuju izloženost kreditima na gotovo svim stavkama. Čak i stambeni krediti, koji su se oduvijek smatrali opravdanim načinom rješavanja stambenog pitanja, pali su po ukupnoj masi, a jedino se dobro drže minusi na tekućim računima
Nabavka automobila ili kupnja putem kreditne kartice neprivlačni su oblici kreditnog financiranja za građane već nekoliko godina. U godinu dana do kraja listopada građani su smanjili stambene kredite za 300 milijuna kuna pa sada imaju otplatiti još 58 milijardi kuna bankama, a u samo godinu dana smanjena je masa kredita za kupnju automobila za 1,4 milijardu kuna.
Jedina stavka iz agregiranog izvješća banaka u prikazu kredita koja je rasla jesu ‘ostali krediti’, veći za 100 milijuna kuna. Sada iznose 51,66 milijardu kuna. Na tom su mjestu prikazani kolokvijalno nazvani ‘minusi na tekućim računima’, a bankarski kazano okvirni krediti.
Odobreni minus malo tko shvaća kao kredit, ali to je zapravo jedan od najskupljih oblika zaduženja koji banke u Hrvatskoj odobravaju. Taj se kredit ne otplaćuje u mjesečnim ratama, ali se redovno plaća kamata. Također mnogi zaboravljaju da banke naplaćuju i naknadu za vođenje računa. Zato se čak i uz minus na razini jedne plaće troškovi takvog kredita popnu na 100-tinjak kuna mjesečno. Godišnje je to cijena od 1200 kuna, što nije zanemariv trošak za novac koji se jednom potrošio.
U šali mnogi će priznati da je ‘dozvoljeni minus’ kredit koji se jednom potroši, a cijeli život plaća, jer malo građana uspije podmiriti stare troškove. Da je tome tako, pokazuje odnos novca položenog na račune i minusa na računima. U isto vrijeme kada je minusa 51,66 milijardi kuna, građani su smanjili masu novca položenu na tekuće račune za pola milijarde, na 14,3 milijarde kuna. Znači, minusi su više nego tri puta veći od gotovine koja leži na računima. Da je to posljedica ležernijeg pristupa minusu, dokazuje činjenica da građani imaju novca jer je oročena štednja premašila 132 milijarde kuna i narasla za 7 milijardi kuna u godinu dana.
Zato treba ponoviti: dozvoljeni minusi poprilično su skupi krediti i to treba imati na umu. Kamate na prekoračenje kreću se od 6,99 do 12 posto, odnosno do najviše zakonom dozvoljene kamate. Pritom, u većini slučajeva banke klijentima naplaćuju kamatu veću od 9 posto.
Treba napomenuti i da se u bankama rade redovne i česte revizije minusa. Uglavnom se revidira klijentova kreditna sposobnost jednom u tri ili šest mjeseci, a garant da će se minus produljiti je zadržavanje iste razine prihoda koji moraju biti redoviti. Neke banke šire ponudu i odobravaju ‘minus’ i samostalnim djelatnostima, a postoji mogućnost odobravanja minusa čak i za studente, uz jamstvo roditelja.
U slučaju da se ukine pravo na dopušteno prekoračenje računa ili smanji raspoloživi iznos, većina banaka svojim klijentima nudi mogućnost obročne otplate dugova uglavnom bez kamata. Tijekom krize banke su promijenile odnos prema klijentima s neredovitim prihodima i prema smanjenim primanjima pa su sklone dogovoriti se o načinu otplate duga ili prolongiranju ‘minusa’.
Međutim, koliko god dobra ponuda banke bila, treba uvijek imati na umu da je riječ o kreditu koji je poprilično skup, ako ne i najskuplji, i da mu se treba pristupati kao i svakom drugom financijskom proizvodu.
