Ako je suditi prema ulaganju u visoko obrazovanje i znanost, Hrvatska se posve sigurno neće tako brzo izvući iz krize, barem ne prema modelu koji su slijedile danas tehnološki najnaprednije zemlje svijeta.
Prema visini javnog ulaganja u visoko obrazovanje koji iznosi 0,95 posto BDP-a Hrvatska se nalazi na samom europskom dnu i ispod europskog prosjeka od 1,14 posto izdvajanja iz BDP-a. Razvijena Švedska ulaže gotovo dvostruko više od nas, ukupno 1,82 posto BDP-a, a “šiju” nas i Slovenci s ulaganjem od 1,22 posto.
Nekonkurentni u Europi
No, ne samo to: maksimalni godišnji iznosi školarina u Hrvatskoj koji se penju i na 1270 eura, viši su i od onih u njemačkim saveznim pokrajinama koji se kreću do 1000 eura, iako Njemačka ima puno viši standard. Prema podacima Svjetske banke za 2010., BDP po glavi stanovnika Hrvatske iznosio je 19.516 dolara, a Njemačke 37.260 USD, što znači da životni standard u nas iznosi jedva polovicu životnog standarda u Njemačkoj.
Hrvatska se također može “pohvaliti” svojevrsnim raritetom, barem u europskim razmjerima – ni jedna zemlja EU-a ne poznaje takozvani linearni model školarina, odnosno plaćanje školarina prema broju prikupljenih ECTS bodova.
To su samo neki od podataka iz opsežnog komparativnog istraživanja Instituta za razvoj obrazovanja obavljenoga u studiji “Hrvatski sustav financiranja visokog obrazovanja u europskom kontekstu”, autora Karin Doolan, Danijela Doleneca i Mladena Domazeta, koji su u studiji uspoređivali praksu u Hrvatskoj s onom u pet europskih zemalja Švedskoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i Mađarskoj.
Prema riječima izvršnog direktora IRO-a Ninoslava Šćukanca, nakon istraživanja EUROSTUDENT iz prošle godine te upravo objavljene komparativne studije, stručnjaci IRO-a iduće će godine istražiti sustav studentskih potpora u Hrvatskoj i EU te krajem 2013. objaviti preporuke kako urediti sustav financiranja visokog obrazovanja u Hrvatskoj ne bi li odgovorio na potrebe društva i gospodarstva, a sveučilišta učinio konkurentnima u kontekstu europskog obrazovanja.
– Gospodarski sektor ovisi o zanimanjima koja uključuju stupanj visokog obrazovanja, a zanimanja budućnosti primarno će se temeljiti na znanju i informacijama – upozorava Šćukanec. Osim što u obrazovanje malo ulaže država, naš je veliki problem što većih izdvajanja nema ni iz privatnog sektora, pa visokoškolske ustanove financijske “rupe” najčešće popunjavaju – naplatom školarina.
– Linearni sustav školarina hrvatska je izmišljotina. Vrlo je diskutabilno što se oslobađanje od školarina temelji na akademskim postignućima, a ne vodi se računa o socijalnom statusu. Također, porezna politika prema privatnom sektoru koji izdvaja za potrebe stipendiranja krajnje je destimulativna – ističe Šćukanec.
