Samohrana majka, Splićanka Kristina Vlahović (35), inače farmaceutska tehničarka po zanimanju, punih sedam i pol godina vodi bitku sa sudbinom skrbeći danonoćno o svojim blizancima – Mariji i Rudolfu koji boluju od teškog oblika cerebralne paralize.
Iako su do sada već probali razne terapije koje, nažalost, nisu polučile veće pomake u razvoju, pojavila se u Beču mogućnost terapije matičnim stanicama kojom bi se obnovile moždane stanice i poboljšala funkcija mozga. No ta nova nada za oba djeteta prema cjeniku austrijske klinike Vienna International Medical Clinic kod dr. Georga S. Kobinija iznosi 20.400 eura, što uključuje lumbalno punktiranje i samo liječenje.
– Uspješnost tih terapija prema tvrdnjama dr.Kobinija je oko 75 posto. Ali taj zahvat je daleko iznad mojih materijalnih mogućnosti. Moj brat Franko Ćorić koji je dobio stipendiju i na usavršavanju je u Beču raspitao se kod stručnjaka koji su kod mene probudili opet novu nadu. Tri do šest tjedana od primanja petodnevne terapije koja potiče mišiće i govor mogli bi se vidjeti već prvi rezultati.
Naknada samo za jedno dijete
Zadnja agonija koju sam prošla bila je s Rudolfom u šestome mjesecu kada mu se zarotirala sonda u crijevo, pa je podvrgnut još jednoj u nizu operacija. Malena je nešto otpornija, a bilo je i dana kada je oboje u isto vrijeme bilo po bolnicama, pa sam totalno bila podijeljena – priča vidljivo iscrpljena Kristina ne skidajući osmijeh s lica dok gleda u svoje blizance koje je rodila spontano u 29. mjesecu trudnoće na zadak zbog čega su ostali bez kisika.
Osim cerebralne paralize, dječica imaju i tešku mentalnu retardaciju, epilepsiju, opstipaciju, poremećaj hranjenja, hipotrofiju mišića, gastroezeofagealni refluks kao i niz drugih teškoća, što ih je prikovalo za krevet i zahtijevaju 24-satnu brigu.
Od 2008. godine majka blizanaca ima status roditelja njegovatelja temeljem čega prima 2500 kuna mjesečno, ali kako kaže, zbog rupa u zakonu, naknada koju dobiva je jedna, kao da ima jedno dijete.
Djeca svako malo u bolnici
– Kad trebam, primjerice, neke biljege, onda plaćam za oboje, ali naknada je jedna za oba djeteta. Iako se vodim kao zaposlenik socijalne skrbi, nemam pravo na kredit. Sama sam s njima, svuda ih moram nositi zbog različite dokumentacije. Tako sam ih nedavno morala voditi na komisiju da vide da nisu sposobni za školu. Težak je ovo život. Nemam godišnji odmor, povremeno, kad mi doista nešto zatreba, dolazi jedna žena koja ih strašno voli.
Samohrana majka, Splićanka Kristina Vlahović, sedam i pol godina danonoćno skrbi o svojim blizancima koji boluju od teškog oblika cerebralne paralize, ali joj ponestaje novca za daljnje liječenje
Sat vremena tuđe stručne pomoći košta 70 kuna. Svako malo su u bolnici, Rudolf posebno, jer je osjetljiviji. Ali posljednjih mjeseci otkrila sam da djeci pomaže magareće mlijeko jer su nekako otpornija. Samo što litra tog mlijeka koje naručujem u Ivanić Gradu stoji 400 kuna – pojašnjava još Kristina, koja uz pomoć braće, roditelja i prijatelja jedva uspijeva skrpati kraj s krajem.
Spoznaja da njezina djeca nikada neće živjeti životom kojim žive zdrava djeca te da nikada neće u školu, postizati uspjehe i biti samostalni, za majku je velik teret. No oni su joj jedina svijetla točka u životu kojoj je namijenila svoju bezgraničnu ljubav i pažnju. Djeca reagiraju na crtiće, pjesmice… a tri puta tjedno primaju tek fizikalnu terapiju održavanja mišića tako da se za ostale dane snalazi i dodatno mora financirati terapiju.
Mališani su ujedno korisnici prava na osobnu invalidninu u sustavu socijalne skrbi, a i korisnici su i dječjeg doplatka zbog teškog oštećenja zdravlja, ali sve to je daleko od potrebnog mjesečnog izdatka.
