Prije nego što je na poziv Ive Sanadera kao nestranački kadar ušao u vladu HDZ-a na mjesto ministra unutarnjih poslova, današnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko od rujna 2006. do listopada 2008. obnašao je dužnost ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA).
Kao prvi ravnatelj SOA-e, koji je praktički ustrojio novi obavještajni sustav, Karamarko je 2007. za načelnika zadarskog centra SOA-e postavio Tonija Matasa. Šest godina kasnije Tomislav Karamarko je političar, predsjednik najjače oporbene stranke, a Matas je i dalje na mjestu prvog čovjeka SOA-e u Zadru.
Fotografija koju “Slobodna Dalmacija” ekskluzivno objavljuje prikazuje Karamarka i Matasa na zajedničkom ručku u jednom zadarskom ugostiteljskom objektu. Iako čelnik HDZ-a tvrdi je fotografija nastala krajem studenoga u vrijeme proslave Dana grada Zadra (24. studenoga) – kada je za istim stolom sjedilo široko društvo političara i funkcionara – nekoliko naših izvora bliskih obavještajnoj zajednici u njihovu zajedničkom ručku ne vidi nikakvu novost.
Štoviše, tvrde da se Karamarko i Matas, kao dobri prijatelji, nisu ni prestali sastajati nakon što je Karamarko izišao iz službe.
– Pa to je javna tajna. Mnogi iz policijskog sustava znaju da se oni redovito sastaju. Ili u Zadru, ili u jednoj gostionici u Obrovcu, kod izvjesnog Župana, ili pak u Drnišu odakle je Matas rodom. Susreću se redovito, možda i nekoliko puta mjesečno. Oni ni ne skrivaju da su bili i ostali dobri prijatelji. O čemu pritom razgovaraju, je li na tapetu politika, policija, lokalni izbori, ili nešto treće, stvarno ne znam – kaže naš sugovornik koji je htio ostati anoniman.
Susret(i) Karamarka i Matasa ide u prilog svima onima koji smatraju da je Karamarko i nakon odlaska iz SOA-e, odnosno s pozicije ministra unutarnjih poslova, zadržao snažan utjecaj unutar obavještajne zajednice, nastavivši održavati kontakte s pojedincima u koje ima veliko povjerenje.
Odatle je i stvoreno mišljenje da Karamarko iz obavještajne zajednice redovito dobiva informacije koje koristi u stranačkim i dnevno-političkim obračunima. Najnoviji primjer za takvu sumnju dao je nedavno sam Karamarko u jeku afere “prisluškivanja” glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića, kada je prije saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost u javnost iznio neke informacije koje je u tom trenutku mogao dobiti isključivo iz obavještajne zajednice.
Matas je, po mišljenju naših izvora, upravo jedan od takvih, klasičan “kadar” Tomislava Karamarka kojem duguje velike zasluge za profesionalni uzlet. Od kada je postao načelnik zadarske SOA-e Matas je, tvrde očevici, u svom uredu držao uokvirenu Karamarkovu sliku, a svog bivšeg šefa i dobrog prijatelja još uvijek zove – “ćaća”.
Karamarko je Matasa u Zadar doveo iz Knina gdje je ovaj jedno vrijeme radio kao operativac SOA-e, a prethodno i kao vojni obavještajac. U trenutku kad je imenovan za načelnika zadarskog centra Matas je, prema našim izvorima, imao samo srednju stručnu spremu, a diplomu iz kriminalistike na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu navodno je stekao tek nedavno, približno u isto vrijeme kad i Milijan Brkić Vaso, glavni tajnik HDZ-a, za kojeg se pak otvoreno sumnja da je svoj diplomski rad falsificirao. I prije te “fakultetske” linije, Matas i Brkić su bili u dobrim i prijateljskim odnosima.
Druga “mrlja” koja prati Matasovu karijeru je njegovo sudjelovanje u prometnoj nesreći sa smrtnim ishodom prije desetak godina, dok je još bio obavještajni operativac. Nezgoda se dogodila u Kaštelima, a smrtno je stradao pješak na kojeg je Matas naletio upravljajući osobnim automobilom. Protiv Matasa je zbog toga navodno vođen sudski postupak, ali je na koncu ipak oslobođen.
Matasa je u obavještajnu zajednicu uveo Smiljan Reljić, bivši ravnatelj SZUP-a. Nije imao stručnih kvalifikacija za posao obavještajca, ali se navodno pokazao kao vrlo pouzdan operativac. Ubrzo nakon imenovanja za načelnika zadarskog centra SOA-e kupio je stan u Zadru kreditom Hypo banke, a poznat je i kao strastveni lovac koji ima kuću sa zemljištem u Lici, između Udbine i Gračaca.
Hoće li održavanje ovakvih susreta imati posljedice na Karamarkovu ili Matasovu karijeru, ili će sve ostati na “koga briga”. Ako se sjetimo medijske prašine koju su izazvali privatni susreti premijera Zorana Milanovića s guvernerom Borisom Vujčićem i poduzetnikom Emilom Tedeschijem prošlog ljeta na Hvaru, ili nedavno za Božić u zagrebačkom klubu “Pepermint”, zašto bi političar Karamarko zaslužio drukčiji tretman. Pogotovo kad ovakvi susreti s razlogom produbljuju sumnje da Karamarko i dalje koristi svoje obavještajne veze za kreiranje stranačke politike.
Karamarko: Ma to je jeftino podmetanje!
Kad smo predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka pitali za nedavni susret s načelnikom zadarske SOA-e Tonijem Matasom najprije se iznenadio našim zanimanjem, a onda je tražio da vidi snimak tog spornog susreta.
– U Zadru nisam bio od Dana grada, kad je generalu Gotovini uručena povelja počasnog građanina. A ovaj je snimak, mislim, nastao nešto poslije u jednom lokalu u blizini Zadra kad sam u proputovanju navratio. I nije se radilo ni o kakvom tajnom susretu jer su tamo bili svi čelnici Zadra i Zadarske županije. Da je snimak malo širi vidjelo bi se društvo oko stola, a ne samo ja i Matas s nekakvim bocunom u prvom planu – čudi se Karamarko.
Na pitanje je li logično da se čelnik oporbene stranke sastaje s načelnikom obavještajne službe Karamarko ponovno odgovara kako se nije radio ni o kakvom špijunskom i tajnom susretu, nego o radnom susretu sa zadarskim čelnicima.
– Ne nalazim ništa lošeg u tome što je na tom susretu bio i Matas. Srećem se inače s mnogo ljudi, stalno sam u pokretu zbog posla oko organizacije stranke i na ovaj me se način uvijek može “uhvatiti” s nekim “sumnjivim”. To je prejeftino podmetanje, zapravo obična glupost. Nema tu nikakve politike ističe predsjednik HDZ-a.
